Dječak (7) ima ispade bijesa i plača pri obavljanju svakodnevnih obaveza

Poštovane, imam dvoje djece. Sin Š. ima 11,5 godina, a F. ima 7 godina.

shutterstock_1735801265.jpg

Rastavljena sam već 4 godine i djeca nemaju redovit kontakt s ocem (viđaju se jedanput u 3 mjeseca, a u međuvremenu se uopće ne čuju). Djeca imaju očuha kojeg vole. Ljubav je obostrana. Očuh je vrlo autoritativan(stara škola odgoja) dok sam ja popustljivija (ne u cijelosti, ne dopuštam bas sve). Š. je dobar, poslušan, pomalo lijen, ima disleksiju i disgrafiju, škola nam je veliki problem, ali se svi trudimo. Uglavnom je mirno i dobro dijete. Naš problem je F. koji pohađa prvi razred, pametanje, društven, ima dosta energije. Rano se budi, već oko 6 sati i prvi je na nogama, već se igra, doručkuje sam, spremi se sam u školu i ujutro je razbuđen kaO da je podne. U školi ima dobre ocjene. Njegov problem je ručak, užina, večera, domaći rad. Znači, što god mu je za ručak, njemu to ne paše, ne voli, ne želi, neće i neće. Sjedi satima za stolom i neće i neće. Odbija hranu i jako je mršav (možda malo i genetski). Domaću zadaću piše satima, uz to radi još deset drugih stvari, pa taj domaći na kraju nije ni napisan u cijelosti. Najveći problem je što je nervozan,živčan, viče, dere se, neposlušan je, odgovara, bahat je i mi smo mu sve krivi. Imam dojam nekad kao da nas ne voli (mene i očuha). Kaže da ga nerviramo i da je zato takav. Primjer, večera je i on kaže: ja vam ovo sigurno neću jesti! OK, ajde oprati zube i ideš u krevet ne spavanje. Ode do sobe, vrati se za minutu i kaže da ipak želi jesti, a ja kažem: Ne može, idi na spavanje. On kaže: ne, ja ću to pojesti i neću ići spavati dok god ne pojedem i stajati ću ovdje sve do jutra dok mi ne date jesti i tek ću onda ići spavati. Ja opet ponovim: F. idi na spavanje, a on opet posvome: ne ja neću, ne možeš me natjerati. Nakon dugo natezanja dam mu da jede, jer on ponavlja nono stop - kakva si to mama, ne daš svom djetetu da jede! Opet sjedne za stol i nekako to na svu muku pojede. No bit svega je da je njemu glavna riječ NE i neću. Voli i lagati, dok smo mi na poslu , zove i kaže da je napisao domaći rad i da li može van. Ja kažem, ok možeš i on ode. Nema ga satima i na kraju shvatimo da nije napisao domaći u cijelosti. Izgleda kao da je divlji, da nije pod kontrolom, a mi ga non stop nadgledamo i trudimo se oko banalnih stvari - pojedi ručak i napišidomaći rad i to je to, tada imaš slobodno za igru s prijateljima. Samo te dvije stvari. Ali ne, uvijek je prkosan, kontrira i često plače i dere se. Kad izađe van u dvorište, kuću ostavi otvorenu, širom balkonska vrata i rekli smo mu sto puta kako i zašto mora zaključavati kuću. Nije imao neke stroge kazne do prije 4 mjeseca od kad smo ih uveli. Najduža mu je bila 7 dana, kad nije smio gledati TV, nije smio ići van niti su prijatelji smjeli kod njega, nije smio igrati igrice i to je to. Mirno je to prihvatio i odradio svoju kaznu koja naravno nije pomogla. Znači kazna mu ništa nepredstavlja. On bi vani i vani bio najrađe cijeli dan bez jesti, piti i po mogućnost da ne piše domaći rad. Molim za savjet, kako umiriti F. koji ima ispade bijesa pri obavljanju svakodnevnih obaveza jer se pomalo plašim da svi u kući gubimo kontrolu. Pokušali smo na sve načine i mirno i dobro i vikom i otvorenom pričom. Želim samo pomoći djetetu da se normalno ponaša te da ne riješava probleme vikom, plačom, udaranjem vratima, bacanjem stvari po kući... Hvala unaprijed lp I.

Draga mama,

vaš sin je mali inteligentni dječačić s velikom količinom energije koju evidentno treba negdje usmjeriti. Iz vašeg pisma nisam mogla zaključiti ima li vaš mališan nekih izvanškolskih aktivnosti, no svakako bi bilo dobro da ga uključite u neku sportsku aktivnost koju preferira. Na taj način njegova energija će biti utrošena u nešto smisleno, a on će se osjećati bolje (a u konačnici i vi).

Nadalje, što se tiče njegovog konstantnog odbijanja, smatram da bi bilo dobro da s njim razgovarate na način da mu reflektirate ono što je rekao: primjerice „Ok, vidim da sada ne želiš jesti - kada budeš gladan dođi i pojedi, tvoje jelo će te čekati“. Razgovarajte s njim oko toga što ga muči, pitajte ga treba li mu pomoć oko domaće zadaće te mu jasno dajte do znanja da ćete mu rado pomoći u pisanju zadaće i prekontrolirati što treba, ali i da zadaća mora biti napisana.

Možete ga pitati kada bi više volio pisati zadaću – prije ili nakon igre (možda zbog silne energije ne dovršava zadaću), te mu dozvoliti da je piše nakon igre ali pod uvjetom da se toga doista pridržava.

Budite dosljedni, smireni, razgovarajte s vašim djetetom i pitajte ga za mišljenje. Možda je 7-godišnjak, no i njima je bitno da ih čuju i uvažavaju njihove potrebe. Također, objasnite mu da način na koji razgovara s vama nije lijep te da vama nije prihvatljivo da se tako ophodi s vama i drugim ljudima. Možete ga pitati kako bi se on osjećao da netko tako razgovara s njim – isto tako se osjećate i vi.

Bitno je da ste i vi i suprug suglasni, da doista mislite ono što kažete i da ste iskreni prema djetetu. Na taj način stječete poštovanje i autoritet. Nadam se da vam je odgovor bar donekle pomogao te vam želim puno sreće s vašim mališanima.

Kristina Bačkonja, dipl. psiholog

Centar Proventus