Još polazi vrtić budući da smo kao roditelji i uz stručno mišljenje odgodili polazak u školu upravo radi problema s neuspjehom, koji ima vjerojatno od rođenja kada cijelu situaciju gledam unazad. Neobjašnjivo nam ostaje kako je došlo do tog problema budući da ga nitko u obitelji nikada nije prisiljavao na ikakvu perfekciju, savršenstva ili jednoličnost. Mnogo se trudimo pokazati mu kako ga prihvaćamo kakav je, govorimo mu kako se sve postepeno s vremenom uči i da se na tom putu mora jednostavno griješiti i da se uz to sve možemo svojim pogreškama i nasmijati, a često ih možemo pretvoriti i u nešto sasvim drugo ili jednostavno promjeniti/ispraviti. Naš sin je kroz svoj razvoj i sve naše kreativne poduhvate već uspio donekle steći neku razinu samopouzdanja, međutim njegov najveći problem je još uvijek jako prisutan i to na sljedeći način: kako mu motorika još uvijek stvara probleme (npr. crtanje, rezanje, pokušaji pisanja ...) ,kod prve pogreške počinje podrhtavati glas prema plakanju i svaka druga pogreška ga katapultira u histerične ispadaje uz jako plakanje i strašnom potrebom dokazivanja da on to zna. On tada neće odustati isprobavati ali bude sve histeričniji i imate osjećaj da se cijeli dan neće smiriti i histerično pokušavati ispraviti i dokazati stvar. Pri svemu tome jako, jako teško prihvaća da mu vi pokažete kako da neku stvar napravi kao da će to pokvariti njegov budući uspjeh koji toliko poželjkuje. Mi kao roditelji ne znamo što da ciljano s njime vježbamo da mu sve to olakšamo i da prestane sam sebe toliko psihički kažnjavati. Budući da ide u redovan vrtić i jednom tjedno u kreativno-logopedsku radionicu, te ga po drugi put mislimo upisati na sport, teško nam je shvatljivo što bi to trebalo biti što će njemu pomoći? Unaprijed zahvaljujem, Mama i tata
Draga mama,
kao što ste napisali, čini se da Vaš dječak ima teškoća s prihvaćanjem kada nije onako kako bi on htio da bude. No prednost, njegova snaga koju ste isto naveli je - njegova upornost. I to je sjajno, samo je sada važno da mu se pomogne da se nosi s osjećajima frustracije i nezadovoljstva, te da nauči kako će samog sebe vrednovati.
Često kada se dijete suočava s nekim problemom (npr. kako da nacrta nešto što si je zamislilo ili što je zadano) i kada se javi frustracija (a osobito kada se javi jako izražena frustracija), roditelji žele brzo pokazati djetetu rješenje ili pak mu reći da to nije ništa strašno.
Prvo što je poželjno jest verbalizirati djetetove osjećaje. Dakle, kada je vrlo frustriran nečim što se Vama osobno može činiti malom greškom, recite mu to. Možete reći nešto poput: „Ovo te je sada zbilja jako isfrustriralo“ (čak i ako ne zna odmah što riječ znači, naučit će s vremenom, a tako ćete mu i proširivati njegov rječnik emocija te mu omogućiti da lakše razlikuje emocije pa tako i emocionalne potrebe). Važno je da se to izgovori empatički, s punim razumijevanjem jer će tako dobiti poruku da ga doista razumijete, vidite i čujete.
Idući korak bi bio da mu kažete nešto poput: „Htio si da to ispadne drugačije“ čime mu dajete do znanja zašto se isfrustrirao. Kako ste opisali da on ustraje i kada pogriješi u onome što radi, možete onda reći nešto poput: „I dalje se trudiš, i dalje pokušavaš naći način kako ćeš to napraviti“. Možda će biti tiho, možda će reći „da“, a možda će pitati Vas za pomoć.
Ako ne traži izravno pomoć, nemojte mu ni nuditi rješenje jer ga iz nekih razloga to smeta (o tim razlozima važno je razmisliti, odnosno kako je došlo do toga – predlažem Vam da zajedno sa stručnom savjetodavnom osobom, psihologom istražite te uzroke i razloge). Nadalje, možete mu reći nešto poput „Hm... pitam se da li bi se to nekako drugačije moglo riješiti“. Ova rečenica ima za cilj njega potaknuti da pronađe nove načine, nove opcije rješavanja problema. Tek ako Vas izravno zatraži, OK je ponuditi svoja rješenja.
Ideja je da on postane svjestan svoje frustracije, da ju uz Vašu pomoć postepeno uči regulirati, da postane zadovoljan svojim postupcima i uspjesima, te da počinje shvaćati kako za svaki problem najčešće ima barem dvije opcije te da je on taj koji će izabrati koju opciju će izabrati (poput kada i dalje ustraje dok netko drugi bi odustao).
Tatjana Gjurković
dipl. psiholog, certificirani terapeut igrom, Centar Proventus