Inače je dijete koje izuzetno kreativno, ali razigrano i ta razigranost uzrokuje i dekocentriranost. Prije Suvaga išao je u gradski vrtić u kojemu je razvio naviku, zbog nemogućnosti verbalnog izražavanja, da drugu djecu koja su mu nešto uzela ili ga uvrijedila udari i na taj način riješi problem koji ga muči. Sličan problem ima i doma s mlađim bratom koji je destruktivac i kako to obično biva ono što stariji napravi mlađi sruši. S obzirom da je za svoju dob izuzetno krupan obično te svađe završe tako da drugo dijete plače a on završi kažnjen. Ono što je simptomatično da je u svakoj grupi u kojoj je bio imao tete koje imaju jedna jači, adruga slabiji autoritet i da su se takvi ispadi ponavljali samo kod teta sa slabijim autoritetom. Supruga i ja mu stalno ponavljamo da se stvari ne rješavaju tučom, ali na žalost ne uspijevamo postići željeni rezultat u kontinuitetu. Sad se vraćam na Suvag gdje ima iste probleme, ali se ti problemi dižu za jednu potenciju jer voditeljica grupe nema načina da ga obuzda, nego ga stalno kažnjava pred svom djecom uskraćivanjem nekakve slastice ili izdvajanjem od ostatka grupe unutar sobe. To za rezultat ima da on postaje nesiguran da se ekscesi pojavljuju češće, da nas dočeka uplakan i pod stresom. Možete li nam dati savjet kako prvo riješiti problem rješavanja problema šakama, a kao drugo da li ga je uputno ostaviti u grupi u kojoj ga voditeljica grupe ne može obuzdati. Da ne zaboravim napisati problem je i što u vrtiću trenutno ne radi nijedan psiholog. Mi pokušavamo ili smo pokušavali o tome razgovarati, pa ignorirati, pa razgovarati, pa kažnjavati na razne načine, pa razgovarati, ali nažalost problem se uvijek javlja u vrtiću gdje nažalost ne možemo mi kontrolirati ponašanje našeg djeteta. Unaprijed se zahvaljujemo na odgovoru.
Poštovani,
prema Vašem postavljenom pitanju, primjećujem da ste brižan otac koji uočava mnogo stvari vezano za ponašanje svog starijeg, ali i mlađeg sina.
Postavili ste dva pitanja, pa ću tako redom odgovarati:
1. Problem rješavanja problema šakom – Iako mi nije u potpunosti jasno u kolikoj mjeri Vaš stariji sin ima usporen razvijen razumijevanja govora, vjerujem da riječi poput „Ne“, „Makni se“ i sl. može koristiti. Dakle, da biste mu pomogli da prestane rješavati probleme šakom, morate ga podučiti u konkretnim situacijama što da onda radi u tim situacijama. Primjerice, on sagradi nešto, svjesni ste da u većini situacija mu to mlađi sin sruši. Što onda Vi možete učiniti? Vodite računa kada će se taj trenutak dogoditi, budite u blizini i kada vidite da se mlađi sin približava starijem, recite starijem da jasno i glasno kaže mlađem: „Ne diraj mi ____ (što je već napravio)“ Važno je da to bude u trenutku kada je posve jasno da će mu mlađi brat to doista srušiti, uništiti. Tada pristupite mlađem i ponovite da to ne radi te ovisno o njegovoj dobi, preusmjerite njegovu pažnju. Ili ih potaknite/pokažite kako se mogu zajedno igrati. U početku je nužno Vaše vođenje, usmjeravanje, davanje dodatnih smjernica u njihovoj međusobnoj komunikaciji i igri. To morate svakodnevno i vjerojatno više puta učiniti kroz duži period vremena. Tek kada vidite da kad stariji kaže „Ne, makni se“, a mlađi to ispoštuje, odnosno kada vidite da uspijevaju pronalaziti način kako da se zajedno igraju, tada se Vi možete udaljiti, odnosno tada im više nisu potrebne stalne Vaše smjernice jer su ih usvojili. Kada će naučiti kako da razgovara i kako da se igra s mlađim bratom, vjerojatno će Vaš stariji sin imati više socijalnih vještina za igru s vršnjacima.
2. Voditeljica grupe ne može obuzdati dijete – prije svega važno je da porazgovarate s njom i s drugim stručnim osobama zaduženim za taj dio posla u Suvagu kako biste potencijalno razgovorom došli do zajedničkog rješenja. Međutim, kako se ponovilo to iskustvo Vašeg sina nepoštivanje slabijeg autoriteta, važno je upitati se – kakva je to osoba koju on ne poštuje? Te, što Vi kao roditelj možete učiniti da mu pomognete kako bi prihvatio određena pravila? Rješenje gornje navedenog problema vjerojatno će u određenoj mjeri pripomoći da ima manje sukoba s osobama koje ne prihvaća kao autoritet, no ipak, kako postaje sve veći, bliži se i polazak u školu kada će s godinama imati veći broj profesora. Gotovo je sigurno da mu se svi profesori neće svidjeti. No važno je da ih ipak prihvati kao autoritet, odnosno da poštuje njihovu poziciju iz jednostavnog razloga – ako će biti često u otporu te imati puno sukoba s njima, to će vrlo vjerojatno njemu najviše naštetiti. Stoga, razmislite dobro, kakve karakteristike imaju tete – iz vrtića i sada iz Suvaga? Ima li neka slična osoba u Vašoj obitelji? Ako ima neka slična osoba u Vašoj obitelji, kako se odnosi prema njoj? Ako ima problema i u odnosu s njom, pomognite mu, slično kao gore opisano, da razumije što se događa u toj situaciji, u tom odnosu te mu svojim primjerom pokažite kako se treba odnositi prema njoj.
Nadam se da su Vam ovi odgovori korisni. Želim Vam ugodne blagdane i sretnu Novu godinu!
Tatjana Gjurković
dipl. psiholog, certificirani terapeut igrom, Centar Proventus