Probali smo sve - od vraćanja ukradenih stvari i isprike, zabrane izlazaka, pa do batina (za koje znam da često nisu u redu). Konstantno razgovaram s njim i mislim da to činim ispravno - kritiziram njegovo ponašanje, a ne njega kao osobu. Uvijek mu dajem do znanja da ga beskrajno volimo, da smo uvijek tu za njega i da nema problema koji zajedno ne možemo riješiti. Međutim, danas je iz kafića ukrao veću svotu novca i potrošio s prijateljima u zabavnom parku. Otišla sam s njim u kafić da provjerimo, budući da nije htio priznati. Sasvim miran je otišao sa mnom - naravno, konobar mi nije mogao reći ništa do zatvaranja blagajne, osim da je bio tu danas i sam pio vodu, dok je konobar bio vani - naravno, uz njegovo dopuštenje. Kasnije me zvao da mu doista nedostaju novci. Tada je i sin priznao da ih je uzeo. Sutra idemo zajedno vratiti novac, ali na koji način da to prekinem? Bili smo i kod psihologa, gdje su ustanovili da je on povučeno dijete i da traži pažnju koju ja očito ne znam pružiti. Molim Vas za pomoć, jer sam već pomalo izgubljena. Unaprijed hvala. Mama N.
Draga mama,
povjerenje je je jedno od najbitnijih faktora u bilo kojem odnosu i vjerujem da Vam je teško nositi se s laganjem Vašeg sina. Kako ste napisali, takvo ponašanje traje već neko dulje vrijeme i treba ga ozbiljno shvatiti. Krađa novaca iz kafića više ne spada u ''sitnije'' krađe. Djeca kradu iz različitih razloga, zbog isticanja u skupini, kažnjavanja roditelja, želja da zadovolji vršnjake, osjećaja financijske uskraćenosti, zabave, osjećaja kontrole i sl. Kažete da ste već bili kod psihologa te da Vam je rečeno da tim ponašanjem traži pažnju. Kako bi bolje shvatili što ga to muči probajte se na neko vrijeme staviti u njegove cipele. Što je to što ga najviše smeta? Što on želi, a možda se ne usudi se pitati? Zamjera li Vam nešto? Ima li bliske prijatelje? Kakav odnos ima s prijateljima, zadirkuju li ga možda zbog nečeg? Ima li poteškoća u školi? Događa li se nešto kod kuće što ga muči? Sljedeće što se možete zapitati što Vi kao roditelj možete napraviti da dodatno potaknete kod njega osjećaj sigurnosti, brige, važnosti. Koji su to trenuci u danu/tjednu kada se možete usmjeriti samo na njega? Zajedničko provođenje vremena vrlo je važno jer ćete se više povezati i nanovo stvarati odnos povjerenja. To ne mora bit kroz razgovor, možete se povezati s njim i kroz zajedničku igru. Probajte naći načina kako provesti neko vrijeme zajedno u ugodnom druženju. Tada izbjegavajte bilo koja pitanja ili komentare koje bi mu mogli potaknuti neugodne osjećaje. Za to postoji drugo vrijeme.
Drago mi je čuti što se trudite da snosi odgovornost za svoja djela te što kritizirate njegovo ponašanje, a ne njega kao osobu. Znam da niste više znali što napraviti te ste probali i fizičkim kažnjavanjem popraviti stvari, sami ste svjesni da kažnjavanje batinama nisu donijele dobra ni Vama ni njemu. Ono što je jako dobro u situaciji kada nešto ukrade jest bez iznimke djetetu naložiti da vrati ukradeni predmet ili novac i ispriča se. Dobro je da prođe kroz neugodno iskustvo do kojeg ga je dovelo njegovo ponašanje. Na taj način će naučiti da njegovo ponašanje dovodi do neugodnih posljedica. Detaljnije o uzrocima i savjetima kako reagirati kada Vas Vaš sin slaže pročitajte u ovom članku: https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/skolarci/upomoc-moje-dijete-laze/ U ovom periodu jako je važno s jedne strane postavljati granice i učiti sina da snosi odgovornost za svoja djela, a s druge strane pružiti mu sigurnost, ljubav i osjećaj važnosti kroz zajedničko provođenje vremena. S obzirom na dob u kojoj se Vaš sin nalazi i duljinu trajanja ovakvog ponašanja svakako savjetujem posjet psihologu kako biste ga bolje razumjeli te našli još načina kako se adekvatno postaviti u tim situacijama.
Sretno,
Jelena Borić, magistra psihologije