Dječak (9 godina) često plače, djeca ga izbjegavaju i ne žele se s njime igrati

Poštovana, imam problem s dječakom od 9 godina koji vrlo često zaplače u školi ali i prilikom igre s drugom djecom. Osim toga pokazuje i strah u određenim situacijama, npr.

shutterstock_1735801265.jpg

prilikom susreta sa životinjama i sl. Tijekom igre s drugom djecom često je popustljiv i dopušta da ga druga djeca pobijede, nema natjecateljski duh u sebi. U posljednje vrijeme djeca su ga počela izbjegavati i ne žele se s njime igrati što opet dovodi do plača kad dođe kući. Molim Vas da mi pomognete da se riješi tog plakanja.

Dragi roditelju,

često plakanje Vašeg dječaka ponekad i njemu i Vama otežava svakodnevicu. Njemu, tako što vjerojatno utječe na njegova druženja s drugom djecom, a Vama jer zahtjeva učestalo dodatnu pažnju kako biste ga utješili i pomogli mu da se smiri. Sigurna sam da biste željeli pomoći Vašem dječaku kako bi se riješio plakanja te je pohvalno što ste potražili savjet kako da to i pokušate postići. Također ste naveli kako ga je u nekim situacijama i strah i da u igri s drugom djecom zna biti previše popustljiv.

Sve što ste naveli upućuje na to da je Vaš dječak prema temperamentu osjetljiviji te zbog toga reagira plakanjem u situacijama koje su za njega stresnije. Bilo bi dobro da razmislite je li dječak oduvijek reagirao plakanjem na nove situacije, na situacije kada nešto nije po njegovom ili u situacijama kada treba uložiti dodatan trud (npr. igra s drugom djecom). Ako je Vaš dječak već od rane dobi bio osjetljiviji (ako je češće plakao) i ako je okolina često udovoljavala njegovim željama, moguće je da nešto sporije razvija kapacitete za izdržavanje frustracije i nošenja s njom te zato češće reagira plakanjem ili popuštanjem. Odnosno, moguće je da ponekad u situacijama koje zahtijevaju ulaganje nešto više truda ili su mu iz nekog razloga stresne on reagira plakanjem budući da nema kapaciteta za nošenje s težinom situacije na način koji okolina očekuje od njega. Zvuči li Vam to kao mogući obrazac njegova ponašanja? Kako biste još bolje razumjeli dječakovo ponašanje dodatno o osjetljivosti i ostalim karakteristikama temperamenta možete pročitati u sljedećem članku: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/temperament-djeteta-i-roditelja-kako-uskladiti/.

Kako je navedeno u članku, o osjetljivosti (senzibilnosti) ovisi hoće li dijete snažno reagirati ili uopće neće reagirati na promjene u okolini. Ako je Vaš dječak osjetljiviji onda ne čudi da mu često teško nositi sa zahtjevima situacije. Kako je temperament urođen, odnosno prenosi se genetski s roditelja na dijete, ne može ga se promijeniti već se može naučiti nositi s njim. Uz to, valjalo bi se zapitati je li Vaš dječak naučio plakanjem dolaziti do onoga što on želi a što bi mu možda bilo zabranjeno ako ne reagira plakanjem. Ako je on shvatio da će okolina na njegovo plakanje reagirati tako da mu posvećuje više pažnje te da mu se popušta kada se od njega traži poštivanje pravila, zahtjeva i granica, tada ne čudi dječakovo često plakanje. Jednostavno tako dobiva više nego što bi dobio da reagira npr. samo protestom, te je to onda pitanje načina discipliniranja. Kako bi discipliniranje (postavljanje pravila, zahtjeva i granica) djeteta bilo uspješno važno je više faktora. Jedan je dosljednost u pravilima i granicama koje se djetetu postavljaju. Bilo bi dobro da razmislite da li Vaš dječak prihvaća pravila i granice „iz prve“ ili uporno pokušava da bude po njegovom. Ako samo pokušava da bude po njegovom važno je da budete dosljedni u svojim zahtjevima.

Budući da navodite kako Vaš dječak već duže reagira plakanjem na razne situacije da bi došlo do smanjenja reagiranja plakanjem važno je da osvijesti što mu se događa u tijelu i zašto tako reagira. U situacijama kada vidite da će plakati ili kad već plače, izgovorite na glas da vidite da mu je iz nekog razloga teško i da ga nešto muči. Tako se usmjeravate na ono što njemu tada vjerojatno treba a što npr. može biti utjeha ili pažnja i svakako pomoć da se smiri. Tim postupkom pokazujete mu razumijevanje te mu tako možete pomoći kako bi smanjio unutarnju napetost koja se tada vjerojatno javlja u njemu. U trenutcima kada je opušten možete s njim pričati o drugim mogućim načinima kako da izrazi svoje nezadovoljstvo i svoje potrebe. Bitno je da mu ponudite načine na koje može zamijeniti plakanje a da usput dobije ono što želi, npr. da iskaže da mu se nešto ne sviđa, da mu treba pažnja ili društvo prijatelja...

S obzirom na to da ste naveli da sada i druga djeca uočavaju njegovo plakanje te da ga ponekad zbog toga izbjegavaju bi bilo dobro da mu kroz razgovor o tim situacijama ponudite što on konkretno može napraviti kada se druži s djecom a dođe mu plakati. Na primjer, može se odmaknuti od njih ili im reći kako mu je sad teško, ili da bi on htio nešto drugačije – s idejom da ako ga nešto smeta da im to izgovori i tako im da do znanja a ne plakanjem. Potaknite ga da razmisli kako se on voli igrati, a što vole raditi i čega se vole igrati druga djeca. Možda su različiti po interesima te ako on voli da bude po njegovom vjerojatno dolazi do konflikata na koje on reagira plakanjem. Drugoj djeci reagiranje plakanjem može biti zbunjujuće ili ih pak može smetati te može biti razlog njihovom izbjegavanju druženja s Vašim dječakom. Ako otkrije one aktivnosti koje su im zajedničke, tj. koje su zanimljive i njima i njemu možda Vaš dječak neće osjećati napetost te reagirati često plakanjem. Nadalje, možete mu pomoći i tako što ćete nekada pozvati neko dijete da dođe kod Vas doma da se skupa igraju – možda mu je lakše igrati se s jednim djetetom nego s cijelom skupinom. Neka Vam dok razmišljate misao vodilja bude pomaganje Vašem dječaku da on otkrije što on želi od druženja s prijateljima, što on voli raditi itd., odnosno da upoznate i osvijestite što njemu zapravo odgovara. Kako on plakanjem reagira već duže važno je da znate kako bi moglo trebati vremena da se ono smanji i zamijeni drugim načinima izražavanja potreba te je važno da budete dosljedni u davanju alternativa kako da izrazi svoje potrebe umjesto plakanjem.

Naveli ste i da se Vaš dječak ponekad plaši susreta sa životinjama što nije toliko neobično. Strah je jedna od osnovnih emocija i normalno se javlja kod svih nas a neki od nas jednostavno su plašljiviji od drugih. Više o osjećaju straha možete pročitati u članku: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/bazicni-osjecaji-kod-djece-strah/. Kako je navedeno u članku, strah od životinja spada u razvojne strahove koji se javljaju kod sve djece i s vremenom se najčešće smanjuju i nestaju te nema potrebe da se njegovo javljanje pokušava spriječiti ili utjecati na njega. Osim u slučaju da Vašem dječaku taj strah ometa normalno svakodnevno funkcioniranje (npr. ne može prolaziti ulicom zbog mogućnosti nailaska životinja, ne želi izlaziti iz kuće kako ne bi došao u susret sa životinjama itd.) tada bi bilo dobro da se javite psihologu kako bi Vam mogao dati konkretne savjete kako se dječaku može pomoći.

Uz Vašu želju da pomognete Vašem dječaku te uz dodatno upoznavanje i otkrivanje onoga što on zapravo želi i voli vjerujem da ćete uspjeti smanjiti količinu plakanja. To što se s jedne strane želi družiti s drugom djecom, ali s druge strane ponekad nije uspješan u druženju s njima, samo govori o tome da mu je potrebna Vaša podrška kako bi uspio razviti uspješnije vještine druženja s drugom djecom. Ako ćete imati dodatna pitanja slobodno nam se javite. Sretno!