No, otkada je krenuo u vrtić s 2 godine, i u jasličku skupinu, a potom i u stariju grupu, imamo jedan problem. Odgojiteljice se jako žale na njega, kažu da je strašno agresivan prema drugoj djeci, neposlušan i da ima jednu "energiju" koja mu neda da se smiri, te da je to jednostavno jače od njega. U početku su ga čak okarakterizirali kao hiperaktivno dijete. Međutim, mi smo bili kod psihologa i on nam je jasno rekao da se ne radi o hiperaktivnosti već o nadarenosti. Isto tako su nas poslije poslali u defektologa, ali i defektologinja je ustvrdila kako je on daleko od hiperaktivca i može se jako dugo skoncentrirati na ono što ga zanima i kada ga se zainteresira. E, sad, imala sam konflikt s odgojiteljicama jer je to "žaljenje" i izoliranje moga sina trajale duže od godinu i pol dana bez ikakvog vidljivog razloga. Naravno, pokušala sam s njima pričati i mirnijim putem, ali kada me jedna odgajateljica uputila u drugi vrtić i rekla da oni ne znaju što bi s njim, onda jednostavno nisam imala više strpljenja i ispisala sam ga iz vrtića jer me čak odgojiteljica pitala da li sam mu davala kakve tabletice jer je 2 dana "čak bio i miran". Ima toga još, ali da ne duljim... Kad je kod kuće i kada se igra s djecom s kojom se i privatno družimo, nikada ne pokazuje agresivnost već ponekad stisne šakice ili prejako zagrli drugo dijete. Meni se čini da je to zbog toga što je jako emotivan i prejako izražava svoje emocije, ali nikad se nije tukao i bio agresivan kako ona to navodi. Jedino što smo ustvrdili je njegov nesrazmjer između emotivnog i intelektualnog. Dakle, moje pitanje je, što da napravim sa svojim darovitim djetetom koje nailazi na nerazumijevanje kako od strane odgojitelja pa tako i od strane druge djece koja se vode primjerom odgajateljica. Moram ga upisati u drugi vrtić jer radim, a oboje imamo već "traumu" i od vrtića i od svega. Postoji li kakav vrtić gdje ću naići na koliko toliko razumijevanje? Jer on je dijete koje je zahtjevno i treba red i rad. Kako mu mogu pomoći da se lakše socijalizira i zašto je tolika razlika između njegovog ponašanja u vrtiću i kod kuće? Čemu tolika agresivnost u vrtiću kada je kod kuće ne pokazuje i čemu nepoštovanje drugog autoriteta osim mame i tate? Unaprijed zahvalna, zabrinuta mama
Draga mama,
Postoje vrtići koji imaju educirano osoblje za rad s darovitom djecom. Na službenim stranicama Grada Zagreba, možete pronaći popis vrtića i kod nekih je naznačeno da rade s darovitom djecom: http://www.zagreb.hr/default.aspx?id=523 pa Vam savjetujem da se svakako njima obratite.
Rad s darovitom djecom je specifičan zbog čega je potrebna dodatna edukacija. Općenito, razvoj darovite djece je specifičan i kao takav se mora tretirati jer u suprotnom se ne podržavaju prava te djece i ne potiče se njihov razvoj u smjeru kako bi se trebalo.
Socioemocionalni razvoj darovite djece često je u velikom nesrazmjeru s obzirom na njihov intelektualni razvoj i kapacitete zbog čega je osobito važno da se potiče upravo socioemocionalni aspket razvoja što od strane Vas kao roditelja, što od strane zajednice, odnosno vrtića.
Centar Bistić ima kvalitetne programe za darovitu djecu i njihove roditelje te Vam svakako preporučam da se njima obratite, ako niste do sada. Ovo je njihova web stranica: http://www.bistric.info/
Razlika u ponašanju Vašeg dječaka kod kuće i u vrtiću može biti odraz kako se tko ophodi prema njemu. Ako ga Vi kod kuće prihvaćate, podržavate i potičete da razvije svoje kvalitete, svoje posebne vještine i sposobnosti, osjećat će se prihvaćeno i bezuvjetno voljeno. S druge strane, ako je u vrtiću kažnjavan zbog krive interpretacije njegovog ponašanja, to kod svakoga, pa tako i kod Vašeg dječaka može izazivati snažne osjećaje frustracije što se može ispoljavati kroz agresivno ponašanje. Zato je izuzetno važno da općenito ljudi koji rade s djecom budu dobro upoznati s djetetovim razvojem, što se očekuje u kojem razdoblju, te što se očekuje s obzirom na djetetove posebne potrebe.
Neke odrasle osobe, poput bivših odgajateljica Vašeg djeteta, se mogu plašiti specifičnih potreba djeteta. Uz neznanje o potrebama koje to dijete ima, pripisuju to ponašanje nečem što im je bliskije i poznatije. Zbog takvog ophođenja s njihove strane, jako je važno djetetu vrlo jasno naglašavati tijekom odrastanja da nažalost postoji još dosta veliki broj ljudi koji rade u odgojno-obrazovnom sustavu koji ne razumije individualne i specifične potrebe djece te rade po određenoj šabloni u koju se sve manje djece uklapa. Jednostavnije rečeno, neki ljudi jednostavno neke stvari ne razumiju. Ako Vas pita zašto ne razumiju, možete mu jednostavno odgovoriti da je to zato jer ne žele učiti, osobno rasti i razvijati se zbog čega se ponašaju kako se ponašaju. Odnosno, važno je naglasiti da ponašanje tih ljudi nema veze s djetetom i njegovim specifičnim potrebama.
Sretno
Tatjana Gjurković, dipl psiholog, certificirani terapeut igrom