Ona ga nije ni upoznala do sada, jer je on u drugoj vezi i malo je teška osoba (sebičan, pun sebe, važne su mu samo njegove potrebe) pa ni ne želi sudjelovati. Moja curica je inače jako veselo dijete i živi u normalnoj okolini, ide u vrtić i Bogu hvala ima sve potrebno. Ali eto mene zanima što vi mislite kako da se ja postavim kada ona bude pitala za svog oca? Da li je bolje da joj kažem pravu istinu? Ili da joj pokušam prikazati oca kao bolju osobu tj. što je najbolje što mogu učiniti (bez obzira da li ću biti tada udana, jer sam u drugoj vezi sa dobrim čovjekom ali ne živimo zajedno još), a da ona ne misli da je nešto kriva i da bude zdravo i sretno dijete bez obzira na to što je otac ne želi? hvala. M.
Draga mama,
iako je zapravo najbolje djeci uvijek govoriti istinu (na način primjeren i shvatljiv njima), smatram da bi poruka kako je otac ne želi niti voli bila izuzetno štetna za malo biće. S druge strane ne bi trebalo priču niti uljepšavati jer će dijete kad tad postati svjesno toga da to što njezin otac ne sudjeluje u njezinom životu sigurno nije iskaz velike ljubavi i brige.
Ne ulazeći u postupke i osobnost vašeg bivšeg partnera, vašoj djevojčici možete jednog dana reći kako je ona dijete ljubavi, voljeno i željeno. Možete joj čak i reći kako je njezin tata pomalo „teška“ osoba, da nikada nije znao izraziti osjećaje ali da to ne znači da je ne voli. Možete joj primjerice ispričati neku smiješnu priču iz perioda kada ste još bili u vezi a kada se vaš partner ponio „smotano“.
Vjerujem da nije lako o njezinom ocu pričati bez doze ljutnje i gorčine, no radi njezine dobrobiti bilo bi poželjno kada bi cijelu priču mogli ispričati na opušteni način uz razumijevanje i dozu humora.
Želim vam puno sreće
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog