. Jučer smo otišli logopedu i oni su pričali nekih deset minuta, a onda se dijete jako rasplakalo. Zaboravila sam napomenuti da dijete ima veliki strah od doktora tj. od bijele kute zato što je njegova pedijatrica jako neljubazna i imamo jako loše iskustvo s njom i dijete se boji. Da se vratim nazad na logopeda.. znači nakon nekih deset minuta razgovora s djetetom dijete se rasplakalo i sada logoped njega šalje kod psihologa. Zanima me da li je potrebno dijete od četiri godine slati psihologu?
Draga mama,
vjerujem da ste zabrinuti za svog sina i da bi mu htjeli pomoći, dok istovremeno sumnjate da je odlazak psihologu za njega uistinu potreban. Razlozi zbog kojih djeca posjećuju psihologa su mnogobrojni - izražena separacijska anksioznost, nepoželjna i agresivna ponašanja, tikovi, problemi s komunikacijom, nisko samopouzdanje, socio-emocionalne i kognitivne poteškoće ili kada se primjeti da djeca na neki način razvojno odstupaju od svojih vršnjaka. Za odlazak psihologu ne postoji dobno ograničenje, no pravilo je što se ''problem'' ranije primjeti brže i lakše ga dijete može riješiti.
Teško mi je odgovoriti treba li vaš sinčić posjetiti psihologa ili ne. Vi kao majka ga najbolje poznajete te se dobro zapitati kakve su njegove uobičajene reakcije na okolinu. Je li plakanje kod logopedice bio izoliran slučaj ili je to uobičajena reakcija na doktore? Boji li se otići iz Vaše blizine (vrtić, igraonica, druženje)? Je li mu teško pristupiti drugoj djeci (npr. u parku)? Ima li često burne reakcije i problema s samoregulacijom (bacanje po podu, vikanje, udaranje)? Je li ga često strah? Ljuti li se na sitnice? Boji li se drugih odraslih osoba? Odgovori na ova pitanja mogu Vam dati naslutiti postoje li neke emocije s kojima se on teže nosi. Djeca još nemaju znanja ni iskustva kako poraditi neugodne emocije koje im se javljaju kroz odrastanje te im je u tome potrebna pomoć odraslih.
Kako ste dobili dodatno mišljenje treba li Vašem sinu dodatna podrška savjetujem posjet psihologu. Ako stručnjak procijeni da s djetetom treba raditi, u svakom slučaju to će Vašem sinčiću biti korisno, a ako zaključi da za tim nema potrebe barem ćete Vi biti mirni znajući da ste napravili sve što ste mogli.
Sretno,
Jelena Borić, magistra psihologije