Curica je sa 6 godina krenula u vrtić i ne može se priviknuti

Poštovana, molim Vas za savjet. Naime nedavno smo se preselili u drugi grad i upisali curicu (6) u vrtić. Prije je išla 2 mjeseca u malu školu 3.5 sata svaki dan i bilo je suza ali ništa pretjerano. Znamo da joj je ovo šok, i nama je. Kako oboje radimo ona mora u vrtić no ne želi ići. Krenula je u veljači i bilo je teško. Suze kod odlaska, suze u vrtiću i onda je imala laringitis i nije išla 2 tjedna i od tada nikako poslije da krene. Uvijek je plakanje, galama tako da smo išli na kartu nagrade. Inače jako voli kino  i onda kad smo joj obećali, išla je u vrtić. Malo joj je duže trebalo da se uklopi ali je našla prijateljice i uklopila se po pričama odgajateljica. I naravno dobila je nagradu nakon tjedan dana koju smo dogovorili. I nakon toga išla je ponedjeljak, utorak i onda je počelo strašno plakanje tj. vrištanje ujutro, po noći se budi, popiški se, trese se. Prisilili smo je da ide i išla je dva dana i bilo joj je super u vrtiću i onda opet sve gore i gore. Čak dobije i temperaturu.

Pokušali smo opet s nagradom. Na primjer, ako ćeš ići 15 dana bez suza dobit ćeš sobu novu, barbiku ili nešto i ništa ne želi. Pitam je je li se dogodilo nešto u vrtiću, da li joj je netko napravio nešto, vikao, ali ne želi pričati uopće o vrtiću a inače je napredna i tete kažu da je spremna za školu samo da prestane plakati. I ona stalno plače. Probali smo s kaznom, uzeli smo joj igračke, tv i bila je doma i ništa to nju ne dira. Ona si je našla drugu zanimaciju i radije to nego vrtić. Čak smo probali i s tim da će ići baki i djedu na selo i biti tamo jer mi moramo raditi, ali i na to ona samo plače. Razmišljamo da odemo do psihologa jer smo pod stresom svi i ne znamo što se događa, ali nikad nije bila agresivna, ni takva. Molim Vas za savjet. Hvala.  

Draga mama,

vjerujem da ste i Vi i Vaša djevojčica pod stresom s obzirom na to da ste nedavno prošli kroz proces selidbe i promjene okoline. Važno je da Vi razumijete kako je to sigurno značajan događaj za Vašu djevojčicu koja čini mi se prema Vašem pismu nije prilagodila ni na prvotni polazak u vrtić. Polazak u vrtić velika je promjena za cijelu obitelj. Svaka promjena zahtijeva od djeteta određenu prilagodbu, a budući da je Vaša curica u kratkom razdoblju proživjela zapravo puno promjena, za očekivati je da će njezina prilagodba malo duže potrajati. Vrijeme prilagodbe specifično je za svako dijete. Ono ovisi o djetetovoj dobi, njegovu temperamentu te iskustvima koje je imalo do tada: je li se do sada odvajalo, je li imalo kontakt s većim brojem djece, je li bilo bolesno ili imalo druga stresna iskustva u životu. Znači, dodatno Vam može biti indikativno koliko njoj zapravo treba vremena za prilagodbu tako da razmislite kako se inače kao dijete prilagođavala na bilo koju novu situaciju, okolinu ili društvo. Njezino nedavno oboljenje i izostanak iz vrtića vjerojatno su doveli do dodatnog produljenja procesa njezine prilagodbe. Ono što Vi možete činiti jest da normalizirate njezine osjećaje, npr. reći joj da vidite da joj je teško kada treba ići u vrtić i biti odvojena od Vas i sl. U redu je pokušavati s nagradama, no period od 15 dana za dijete njezine dobi može biti predug i stoga motivacija za izdržati neugodu nije dovoljna.

Također, kako se radi o emocionalnim reakcijama koje ona teško kontrolira, kazne mogu imati samo kontraefekt pa ih je bolje izbjegavati. U svakom slučaju, bilo bi važno malo bolje razumjeti situaciju što je točno njezin najveći problem – nedostaju li joj roditelji, je li se uspjela povezati s djecom u vrtiću, je li se uspjela povezati s tetama, treba li joj više predvidivosti i osjećaja sigurnosti itd. Boljim razumijevanjem njezinog unutarnjeg svijeta lakše će joj se pomoći na ispravan način. A za dodatnu podršku uvijek se možete javiti i psihologu.

Dodatne savjete možete pročitati u odgovoru na sličan problem. Želim Vam puno strpljenja i uspješno prolaženje kroz prilagodbu Vaše djevojčice.

Ivana Knežević

magistra psihologije
Centar Proventus

Pitajte me Moji odgovori