Čitati dječje priče u integralnoj verziji ili izostaviti (za njihovu dob) zastrašujuće detalje?

Pozdrav! Molim Vas da mi pomognete u rješavanju sljedeće dileme: čitati dječje priče u integralnoj verziji ili izostaviti (za mene) zastrašujuće detalje.

shutterstock_1735801265.jpg

Čini mi se prerano (dob djeteta je 3 godine) pričati djetetu kako je majka umrla i na njeno mjesto došla zla maćeha, kako ju je protjerala, lovac izvadio srce jelena i pokazao maćehi..., to je samo primjer "Snjeguljice", ali većina ostalih priča za djecu su takve. Davno smo prerasli jednostavne priče i dijete zahtjeva da mu se pričaju priče, ali ja ih uljepšavam, kažem da se Snjeguljica onesvjestila, da je došla na dvor druga kraljica, bez spominjanja smrti majke itd. Izmišljam dosta priča, ali ipak sljedeće godine će krenuti u vrtić, a te priče su dio opće kulture. Inače nedavno smo gledali dječju predstavu koja je bila dramatizirana na način sapunice, kratka idila, dolazi zla žena na dvor, protjeruje djevojčicu, potom ide duga frustracija i razrješenje.

Bajka je bila vizualno predivna, ali čini mi se da se te predstave ne rade za djecu. Možda je dobro da dijete povremeno osjeti da postoje i ružne stvari, možda bi me mogli savjetovati u kolikoj mjeri... Mene sin već pita koje životinje grizu, je li taj i taj opasan, itd... Kada sam jednom prilikom nervozno podigla glas (bila sam sama s njim, imala obaveza i htjela sam brzo rješenje sukoba) vjerovatno je osjetio da nešto nije kao inače i upitao: Mama jesi li ti dobra? Ja sam ga upitala: šta ti misliš? Njegov odgovor je bio: Jesi. I tako tri puta od tada u sličnim situacijama. Jako me boli da on u tim situacijama posumnja da li sam dobra... Inače kada se nečega boji jasno kaže, primjerice: bojim se konja (bili smo na selu), i još me pita: Mama, zašto se ja njega bojim? Pričam mu da se samo pametna djeca boje, da se to zove opreznost. Zaključio je sam: Znači ja sam pametan. Ali, još danima se ista priča provlačila prije spavanja... Baš zato što primjećujem da razmišlja o tim svojim osjećajima, ne znam kako da ga uvedem u svijet gdje ima mrtvih, zločestih itd. Kakva objašnjenja da mu ponudim kada pita, a inače pita kada ga dijete udari ili ne da igračku: zašto je braco takav, je li on zločest? Mi njemu (gotovo) nikad ne govorimo da je zločest, to je vjerovatno pokupio iz crtića ili priča. PS. još jedno pitanje: uopće nisam dojila, jer sam po porodu pila lijekove za tlak, dijete je bilo na neonatologiji (prijevremeni porod), u dobi oko 2 godine je počeo pokazivati interes za siku, pa nekad kaže: ja sam mala beba i "počuča siku" jednu pa drugu, nekad bez te izjave preko majice, "počuča siku" ili kad sam gola ima potrebu dirati siku. Za sada se ponašamo kao da je to normalno. Je li normalno i do kada (sada ima 3 godine). Hvala. Mama S. Draga S.,

U potpunosti se slažem s Vama da je dosta sadržaja u slikovnicama neprimjeren za djecu, osobito onu senzibilniju. I svakako Vam je moja preporuka da nastavite sa prilagođavanjem sadržaja. Kada krene u vrtić i kada Vam počne postavljati pitanja od onog što je čuo u vrtiću, tada možete razgovarati o tome. Ne možete ga u potpunosti zaštiti od toga, ali ga ne trebate niti nepotrebno izlagati takvom sadržaju.

Sviđa mi se kako ste mu objasnili zašto se boji konja. Ono što bi još bilo dobro da ubacite u taj razgovor je davanje opcija što može učiniti kada se nečega boji. Naime, važno je prepoznavati i razumjeti vlastite osjećaje, no važno je i znati što s njima. Ako dijete zna koje su mu opcije i što može učiniti, tako lakše može kontrolirati intenzitet svojih osjećaja. To se uči postepeno, pa možete lagano krenuti već sada. Važno je da mu ne nudite uvijek Vi rješenje (iako će u početku sigurno biti tako), već i da ga potaknete i da on razmišlja što može učiniti. Osim toga, znanje da ima opcija u svakoj situaciji, daje mu osjećaj sigurnost pa postoji veća mogućnost da ga to onda neće mučiti danima jer zna kako će riješiti situaciju.

Teško mi je na osnovi podataka što ste mi rekli, zašto Vaš sin ima potrebu diranja Vaša prsa i sisati. A taj podatak bi mogao odgovoriti na Vaše pitanje. Ono što mogu pretpostaviti je da ponekad želi biti beba i da zato poseže za sisanjem. Međutim, ako je tako, pokušajte njegovu potrebu zadovoljiti na neki drugi način npr. nježnim ljuljanjem, pjevušenjem i slično. Ponekad, kada su djeca jako pametna i željna znanja, tada odrasli češće i lakše zaborave da su oni ipak u svojoj osnovi djeca koja imaju isto tako potrebna da budu mali (a ne samo jako pametni, zreli i veliki za svoju dob).

Ako možete prepoznati da bi i kod Vašeg sina moglo biti riječ o ovome, tada stavite naglasak tijekom dana i na maženje, igranje tipičnih igrica za 3-godišnjake, te budite svjesni svaki puta kada kažete „ti si veliki dečko, nemoj.. „ ili bilo kakvu sličnu rečenicu. Ako takvih rečenica ima previše, na neki način ga se gura da odraste brže nego što mu to prirodni razvoj dopušta (osobito socioemocionalni aspekt) što se onda može manifestirati na različite načine.

Nadam se da sam Vam ovim odgovorima pomogla.

Tatjana Gjurković, dipl psiholog, certificirani terapeut igrom

Centar Proventus