Četverogodišnje dijete se ne želi kupati. Kako to promijeniti?

Moj sin od četiri godine se ne želi kupati. Sve sam pokušala, ali ništa nije pomoglo. Što da radim?

shutterstock_1735801265.jpg

Draga mama,

sigurna sam da iskušavanje raznih načina kupanja dječaka nije niti malo lagano i žao mi je što ništa nije dovelo do željenih rezultata. Dapače, došli ste do trenutka kada Vam je teško smisliti još neki drugačiji pristup tom području održavanja higijene. Drago mi je vidjeti da iako ste pokušali razne načine i dalje kroz traženje savjeta pokušavate pronaći nove ideje kako biste taj ritual olakšali dječaku ali i sebi. Kupanje je nešto oko čega ne možete s djetetom raditi kompromis u smislu hoće li se ili neće provoditi, odnosno, dio je higijene te se ne može izbjeći i kroz daljnji tekst i savjete nadam se da ću Vam uspjeti ponuditi informacije koje će Vam biti od pomoći.

Ono što iz Vašeg upita nije jasno je li to tako oduvijek u vezi kupanja ili se dogodila promjena, odnosno, je li bilo perioda u životu Vašeg dječaka kada je kupanje za njega bilo prihvatljivo. Ta je informacija bitna, jer ako je oduvijek odbijao kontakt s vodom postoji mogućnost da je preosjetljiv ili da možda ima snažan strah od vode te zbog toga odbija kupanje. Dodatna pomoć pri zapažanju Vam može biti da razmislite ima li generalno problema s dodirivanjem vode, npr. pranje rukica. Ako je tako, svakako Vam savjetujem posjet pedijatru kako bi Vas uputio na daljnje korake budući da se onda možda radi o preosjetljivosti na razini osjetila (taktilna senzibilnost). Taktilna senzibilnost znači da osoba jače ili slabije od normalnog osjeća bilo kakve dodire na tijelu pa tako i dodire s vodom te postoje vježbe kako bi se osoba bolje prilagodila na svoju osjetljivost. Ako je pak dječak imao perioda kada nije bilo problema s kupanjem, bilo bi dobro da razmislite da li se nešto značajno promijenilo u njegovoj okolini prije nego se javila promjena stava oko kupanja. Ponekad kada se dogode značajne promjene (npr. selidba, promjena vrtića, gubitak bliske osobe ili ljubimca itd.) može se poljuljati djetetov osjećaj sigurnosti jer je on usko vezan uz predvidljivost njihove okoline. Ako ste prepoznali da se dogodila neka značajna promjena moguće da se dječak još nije prilagodio na novonastalu situaciju te da kroz kontroliranje takvog jednog rituala kao što je kupanje pokušava zadovoljiti potrebu za kontrolom nad situacijom. Moguće je da se baš usmjerio na taj ritual jer osjeti da je to nešto što je Vama bitno budući da ste pokušali razne načine kako biste postigli da se kupanje ipak dogodi unatoč njegovom negodovanju.

Kako sam već spomenula, kupanje je održavanje higijene te je time i nešto što se nužno treba raditi. Kako se tada djetetu oduzima mogućnost kontroliranja situacije (mora se kupati) bitno mu je nekako vratiti kontrolu, a to možete tako što ćete mu ponuditi izbor npr. hoće li se kupati u kadici ili će se tuširati, hoće li koristiti šampon na Jurića ili šampon na Spiderman-a, hoće li više pjene ili manje, hoće li uzeti neke igračke sa sobom i koje – ovisno o tome što je Vama prihvatljivo da mu ponudite. To su neki izbori o kojima on može odlučivati i nad kojima je u redu da ima kontrolu. No, kad se radi o pitanju hoće li se kupati ili ne tu je važno da se Vi postavite odlučno i da budete dosljedni i sigurni da je Vaša namjera da se treba kupati ispravna i dobra za dijete. Vaša sigurnost, odlučnost i dosljednost u toj situaciji pruža djetetu mogućnost da se i samo osjeća sigurno tijekom kupanja. Budući da mu je kupanje iz nekog razloga stresno moglo bi mu pomoći da se unaprijed pripremi da će se to dogoditi. Kada ste isplanirali da će se npr. navečer kupati, možete mu prije tijekom dana, recimo popodne, najaviti da ćete se navečer kupati. Kratko i jasno bez previše objašnjavanja, samo najavite što će se događati. Navečer, kada dođe vrijeme za kupanje možete mu reći npr. „Sada je vrijeme da se ideš kupati. Možeš odabrati koji šampon želiš koristiti.“ ili bilo koju od stvari koje on može birati mu možete tada ponuditi. Ako će se javljati otpor bilo bi dobro da mu izgovorite to što vidite da on osjeća ili želi, npr. „Baš ti se ne da kupati.“ ili „Ne sviđa ti se što se moraš sada okupati.“ – tako mu pružate razumijevanje za njegove osjećaje/želje. Kako je kupanje nešto što se ne može izbaciti odnosno izbjeći, nakon toga bitno je iskomunicirati granicu, npr. „Ali moramo se kupati da budemo zdravi.“ – kratko i jasno, bez pretjeranih objašnjavanja. Ako on i dalje nastavi odbijati opet mu verbalizirajte njegovo nezadovoljstvo i ponovite granicu. Važno je da ste pri tom odlučni i sigurni u namjeri da okupate dječaka, tj. da se ne osjećate kao da ga prisiljavate već da radite nešto što je nužno za njegovo zdravlje. Kada se pripremite na njegovu moguću nesuradnju i odbijanje i da ste pri tom sigurni u ispravnost svoje namjere vjerojatno ćete manje osjećate pritisak i maknut će se jedan dio osjećaja važnosti kupanja pa time i moguća želja dječaka da baš to kontrolira.

Dodatno, ako se radi o potrebi da Vaš dječak ima veću kontrolu, možete razmisliti kako mu možete češće kroz dan omogućiti da on donosi neke odluke/izbore i tako zadovoljava svoju potrebu za kontrolom koja je normalna. Bitno je samo da se radi o odlukama i izborima koji su primjereni njegovoj dobi, npr. može birati čega će se igrati, može birati hoće li obući plavu ili zelenu majicu, može birati hoćete se ići igrati u parkić ili voziti biciklom, itd. Svakako je bitno da dijete ima mogućnost takvih njemu prikladnih izbora i odlučivanja jer je potreba za kontrolom urođena svima nama i kroz nju se s vremenom razvija i osjećaj odgovornosti. Isprobavanje raznih načina kako biste olakšali kupanje Vašem dječaku te dodatno traženja savjeta zbilja pokazuje da ste motivirana mama koja želi najbolje za svog dječaka. Ako ćete trebati dodatne savjete slobodno nam se javite. Sretno!