Bivša supruga mog partnera unosi nemir u našu obitelj

Poštovana, u vezi sam s muškarcem koji je rastavljen i ima dvoje djece iz prvog braka. Ja sam također rastavljena i imam dvoje djece iz prvog braka. Naša situacija je nadasve teška i komplicirana i ne znam da li sam ja problem (kako mi on govori) ili se radi o manipulaciji bivše preko djece. Dakle, ja sam samohrana majka, oca moje djece nema i oni nemaju nikakve kontakte s njim, odlučio je da ne postoji. Moj sadašnji i njegova bivša žena su se rastali jer se nisu slagali u odgoju djece, što se nažalost i danas vidi na djeci budući da su u njenoj skrbi. Djeca su već u vrtiću morala kod logopeda, defektologa i psihologa zbog razno raznih problema. Sada su prvi razred, i iako su jako inteligentni, ponašanje i osnove kulture su im katastrofa. Dakle, kako sam već rekla, majka se pretjerano ne brine za njih niti ih odgaja dobro (po meni) i to se vidi na njima. Interakcija s drugom djecom im je problem, lako se potuku i psuju (učiteljica u školi je primijetila da su jako nervozni i ljuti). Između mene i mog partnera problem je njegova bivša. Ta žena zove za svaku, ama baš svaku sitnicu. Primjerice, da li ljekarna radi danas? Stalno nešto traži i nikad joj nije dosta. Da napomenem da redovito dobiva alimentaciju, plaća joj se produžen boravak djece u školi i djeca su jako puno kod nas. Moj partner joj kupuje odjeću, tenisice i sve što je potrebno za djecu. Situacija je takva da ona radi (s tim da radimo i ja i moj partner) i da je njezin posao najvažniji i da se tu uskače maksimalno kako bi se njoj olakšalo. Djeca su kod nas pon, sri i pet poslije škole do 18 sati. Na izlete idu s nama, na more idu s nama, u šetnju idu s nama. Gdje god i kad god ima nešto za djecu vodimo ih mi. Ona nikad, jer ona ne smije voziti auto daleko. Smeta mi iskreno što ona pere ruke od svega, a moj partner se s tim pomirio jer, kako kaže, ona je nesposobna. Ali problem leži u tome da ja onda sama trčim za svojom djecom 24/7, kuća, posao, i još moram brinuti o njima dvoma. Iscrpljena sam i kad to spomenem odgovor mi je da mrzim njegovu djecu. Jesam li loša osoba zato što želim organizirano vrijeme viđanja njegove djece, a ne da ih dovodi kad njoj treba odmor od posla ili ne znam čega? Jesam li loša osoba zato što želim da se ona više brine o njima i da ja i partner malo odahnemo? Jesam li loša osoba zato što želim da moj partner shvati da ga iskorištava i da si zbog zajedničke djece dozvoljava previše toga? Molim Vas za odgovor. Hvala. Lp

Draga čitateljice,

prvo ću Vam odgovoriti na zadnja tri pitanja: odgovor na sva tri glasi da niste loša osoba zbog svega navedenog. Sasvim je normalno da svatko od nas želi organizaciju, da se može odmoriti, da osobe do kojih mu je stalo nitko ne iskorištava. Smatram da bi bilo krajnje neobično da nije tako, zar ne?

No nažalost činjenica jest da druge ljude ne možemo mijenjati i utjecati na njihove postupke. Kada bi mogli, vjerojatno nitko ne bi imao problema kakve u pismu opisujete. Bivša supruga Vašeg partnera jest takva kakva jest i na njezino ponašanje ne možete utjecati. Možda (ali samo možda) bi promjena u ponašanju Vašeg partnera dovela do promjene u njezinom ponašanju – no ni tu ne možete znati u kojem će smjeru ići ta promjena. Možda ta promjena ne bi bila onakva kakvu priželjkujete.

U situaciji u kojoj se nalazite preostaje Vam jedino da razgovarate s partnerom o tome što želite – ne na način da mu spomenete kada Vam je već svega dosta i kada ste umorni i iscrpljeni od svega, već na način da mu kažete da razumijete zašto čini sve što čini i da Vam jasno i sasvim normalno da sve radi zbog svoje djece. Možda je to i jedan od razloga zašto Vas je upravo on privukao – jer je brižan, pouzdan, jer se možete osloniti na njega. Dajte mu do znanja što sve cijenite kod njega. I recite mu da Vam je teško pratiti ritam u kojemu nema organizacije, da se trudite ali da su Vam sve obaveze koje imate prevelik teret i da bi zaista voljeli da u danu imate i vremena jedno za drugo. Nemojte mu sugerirati vlastite rješenja, već ga pitajte ima li on ideju kako bi to mogli postići?

Smatram da nijedan odnos nije lagan, a posebice kada taj odnos čine i djeca, kada su dio njega na neki način i bivši partneri. U svakom odnosu su potrebni kompromisi, a da bi do njih uopće došlo moramo jasno izražavati što nam je važno, zajedno tražiti rješenja. A u konačnici i vidjeti sami sa sobom možemo li neke stvari prihvatiti takve kakve jesu ako ih partner ne može ili ne želi mijenjati ili je pak s druge strane to za nas previše.

Šaljem Vam podršku.

Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener

Centar Budi svoj

KRISTINA BAČKONJA

dipl. psiholog, NLP trener
Centar Budi svoj

Pitajte me Moji odgovori