Kako bebu od 16 mjeseci naučiti da samostalno zaspi u krevetiću?

Poštovani, imam sina starog 16 mjeseci. Od rođenja lošije spava, budi se često. Prvih šest mjeseci je bio isključivo dojena beba, nikada nije imao dudu ili bočicu. Dojimo još uvijek. Jede jako dobro, niti jednu namirnicu ne odbija, voli jako voće, povrće, meso, jogurte. Slatkiše mu ne dajemo. Jako je aktivan preko dana, energičan je i brz, stalno u pokretu. Izuzetno je otvoreno i veselo dijete, uvijek nasmijan, nikoga se ne boji, ne srami se, brzo se sprijatelji i s djecom i s odraslima. Od neka 3 tjedna starosti spava u svojoj sobi u krevetiću, imamo baby phone tako da ga čujemo u svojoj sobi, koji i mjeri disanje djeteta tako da smo mirni što nije s nama u sobi. Gledanje u monitore prakticiramo minimalno, znači ne gleda aktivno puno crtića i sl., povremeno gledamo životinje ili neke pjesmice. Ima 16 zuba. Ono što nas muči je što se on stalno budi i plače, traži da ga se nosi i sl. Zaspi, i kada ga spustimo u krevetić probudi se za sekundu i tako od rođenja. Pokušali smo već sve metode da ga spustimo u krevetić na razne načine, a da što manje osjeti. U posljednje vrijeme spava kada ga spustimo u krevetić, ali se budi nakon nekoliko minuta. Onda ga držimo, nosimo, on drijema, ali nikako da zaspi do kraja. Probali smo ga staviti s nama u krevet, svejedno se budi i onda bi dojio po cijelu noć. Pokušala sam prebaciti madrac u njegovu sobu i spavati uz krevetić, jednu noć je bilo malo bolje, da bi se opet počeo buditi plačući. Probala sam leći s njim u krevetić (krevetić je veći i od punog drveta pa može izdržati), dok ne zaspi, problem je što bi se on onda igrao i jedva ga prisilim da se smiri i legne. Sisa i zaspi, ali se kasnije opet budi. Prije nekoliko tjedana smo izbacili i noćne podoje, s nadom da će pomoći da se manje budi. Znači sisa prije spavanja, zaspi i više mu ne dajem dojku iako on traži, ponudim mu samo vodu. Mislite li da dijete od 16 mjeseci može biti gladno tijekom noći? Ja ga navečer ne mogu uspavati bez dojke, tijekom noći da, ako ga nosim, kod tate ili bake hoće zaspati ako ga nose. Probala sam mu pjevati, puštati uspavanke, ali ne primijećujem nikakav učinak. Znam da sam ga trebala od malena naučiti da se uspava sam u svom krevetiću i bez nošenja, ali jednostavno od prvog dana to nije išlo. Kada bi ga spustili u krevetić, on bi plakao i plakao, i nismo imali srca to slušati (ne vjerujemo u metode da ga se pusti da se isplače). Najlakše je zaspao dok sisa ili dok ga se nosi. Međutim, sada je već težak, a i dojenje bi trebalo pomalo smanjivati. Radim otkad je napunio 13 mjeseci. Čuvaju ga baka, djed, ujak i ujna (žive u zajedničkom kućanstvu) koje jako voli i s kojima mu je lijepo. Svi u obitelji smo jako bliski. S nekih 13-14 mjeseci počeo je mirnije spavati, po cijelu noć bez buđenja, tako je bilo nekoliko dana i onda je svakim danom postalo opet sve gore i gore. Hoda od 12 mjeseci i jako je aktivan, izmori se preko dana. Od 11 mjeseci spava jednom dnevno, oko 1,5-2,5 sata, najčešće ide na spavanje oko 12-13h. Ujutro se budi oko sati. Navečer rutinu počinjemo oko 20 h, bude umoran, ali ne razdražljiv, večera, kupamo ga ili tuširamo u čemu jako uživa, tata, on i ja zajedno oblačimo pidžamu, idemo stepenicama i pričamo kako je vrijeme za spavanje, gledamo kroz prozor gdje je mjesec i sl., govorimo kako svi spavaju, nabrajamo njemu drage ljude koji već spavaju i da bi sad morao i on. I on zaspi, ali kreću buđenja u roku od sat vremena i tako po nebrojeno puta u noći. Najgore je kad ne zaspi satima na rukama, ako sjednemo ili legnemo ili sl. plače i vrišti. Dobivam savjete da ga ni ne dižem iz krevetića, ali on toliko plače da prestane disati dok ga ne podignemo. Okolina mi kaže da tko mi kriv što ga nisam natjerala da prihvati dudu, da se ne bi budio. Zašto se dječak star 16 mjeseci toliko puta budi, kako da ga naučimo da zaspi sam u krevetiću? Jedno vrijeme je spavao po cijelu noć, znači zna on to, ali zašto više neće? Nismo promijenili ništa u rutini uspavljivanja ili u životu što bi utjecalo na to da se opet sve češće budi. Raste u stabilnoj obitelji i sretnom okruženju. Međutim, suprug i ja gubimo snage, ujutro rano ustajemo i idemo na posao, a nemamo više energije jer uopće ne spavamo.

Draga mama Katarina,

ritam koji opisujete zaista zvuči iscrpljujuće. Vjerujem da nije nimalo lako probdjeti većinu noći, a onda kroz dan biti funkcionalan. Unatoč tome, vidi se da ste oboje brižni roditelji koji na sve načine pokušavaju olakšati svakodnevicu svom sinčiću.

Drago mi je što slušate svoju intuiciju i usprkos raznim savjetima ga ipak ne ostavljate da plače sam u krevetiću. Iako su česta buđenja vrlo naporna, u tom trenutku važno je da budete fizički uz njega kako bi Vas osjetio te se polako počeo smirivati. Mala djeca bez pomoći odraslih sebe mogu jako teško umiriti te ostaju u stanju neugode puno duže. Kažete da je jedno kratko vrijeme uspio spavati po cijelu noć. Spavanje nije nešto što tako mala djeca mogu odlučiti. Vjerujem da je i njemu tada bilo lakše funkcionirati kada nije imao ”stresove” tijekom noći te se ujutro budio odmoran, no on ne može na svoj ciklus spavanja utjecati. Zašto se tijekom noći budi teško je odgovoriti. Ono što možete napraviti je posjetiti pedijatra koji može provjeriti postoje li možda fizički uzroci noćnih buđenja te Vam detaljnije objasniti prirodu ciklusa spavanja kod djece i noćnog hranjenja. Ono što još možete probati je premjestiti djetetov krevetić na drugo mjesto u sobi. Mala djeca su ponekad osjetljivija na razna zračenja pa je moguće da mu to mjesto u sobi ne odgovara.

Tijekom ovog perioda važno je pokazati strpljenje i dosljednost u odgovaranju na njegove potrebe jer su ovo situacije kada ne postoji brzo rješenje. Kako bi mogli biti tu za svog sinčića kada Vas treba, važno je da i Vi nađete načina kako da se odmorite i napunite baterije. Brinite o svojemu tijelu, ako je moguće u dogovoru sa suprugom i ostatkom obitelji nađite vrijeme da se naspavate i odmorite bar jedan dodatni sat. Također, imajte na umu da je ovo prolazni period i u jednom trenutku ćete svi troje mirno prospavati cijelu noć, a ova noćna buđenja će Vam ostati samo u dalekom sjećanju.

Želim Vam puno strpljenja,

Jelena Borić, magistra psihologije

Centar Proventus

JELENA BORIĆ

magistra psihologije
Centar Proventus

Pitajte me Moji odgovori