5-godišnjak ne želi da ga se ljubi, a kad nešto nije po njegovom, govori da će se baciti pod auto

Poštovani, imamo sina od 5 godina. Vrlo je voljen od obitelji, a vidim da je jako dobro prihvaćen i od svojih vršnjaka. Tete u vrtiću kažu da jako dobro funkcionira u grupi, da je veseo, razigran, ali i poslušan. Ono što mene pomalo brine je to što unazad 3 mjeseca ne želi da ga poljubimo, ni bake ni djedovi, ali ni mi kao roditelji. Kada ga poljubimo u kosu ili obraz, on taj poljubac pobriše. Zagrljaj još i dozvoli, ali poljupce ne. Nikada ga na ništa ne prisiljavam niti forsiram, uvijek mu dajem mogućnost izbora i puno objašnjavam. Kad je počeo odbijati i brisati poljupce nisam ga forsirala da mora dati poljubac ili da ne obriše poljubac bakama, djedovima, tati ili meni. Mislila sam da je to neka faza ili protest i da će to proći samo od sebe.   

Međutim, čini mi se da to sada već predugo traje i razmišljam o tome što je moglo potaknuti takvo njegovo ponašanje. Meni kao mami je vrlo teško i tužna sam kada obriše moju pusu, ali mogu se s time nositi u smislu da ga zbog svog osjećaja ne želim prisiljavati na nešto što on ne želi. Ali ono što me brine i o čemu razmišljam je zašto to radi? On puse briše čak i kada je zaokupljen s nečim drugim npr. gleda crtić i ja ga u prolazu poljubim u kosu, on pusu automatski obriše. Kako bi ga testirala, rekla sam mu da ću mu kupiti nešto što je jako želio i čak niti tada nije htio da ga poljubim ili da on poljubi mene. Rekao mi je hvala. S jedne strane mi je to super jer vidim da ima snažnu svoju volju i da ga tako niti nitko drugi neće prisiliti da radi ono što njemu nije ugodno, ali s druge strane ne razumijem zašto odjednom neće puse od nikoga pa čak niti od mene, a prije nekoliko mjeseci me grlio, ljubio i govorio mi da sam njegova najbolja mamica na svijetu. Čak nas je u jednom periodu pokušavao poljubiti u usta što mu mi nismo htjeli dozvoliti i objasnili smo mu da se djeca ne ljube u usta.  
Ja mu govorim da ga ja svejedno jako volim bez obzira na to što briše moje puse jer su sve moje puse spremljene u njegovom srcu. Onda se nasmiješio. Pitala sam ga zašto ne želi moje puse i rekao je da ne zna. Druga stvar koja se počela ponavljati je da kada mu nešto ne dozvoljavamo on kaže da će otići na cestu i baciti se pod auto. Na to mu kažem da me to jako rastužuje i da se nitko ne bi ni zbog čega trebao bacati pod auto jer je to onda to i ništa neće s time dobiti. To me totalno šokiralo jer ne znam odakle je to mogao izvući (mi tako ne razgovaramo u obitelji, na TV-u gleda samo odabrane crtiće, jedino ako je čuo od nekoga u vrtiću). Sve ovo me jako rastužuje jer sve ove godine pazimo na njega i na njegov i fizički i psihički i emocionalni razvoj, uvijek razmišljamo o našim postupcima i kakav će utjecaj oni imati na njega, a opet nastojimo da on to ne osjeti i da ima slobodu izbora. Ne mogu reći, koji put smo znali i povisiti ton, ali smatram da je to zanemarivo. On ne zna što je kazna i govore nam da smo previše popustljivi kada mu dozvoljavamo da pregovara s nama. Možda smo u zadnje vrijeme nešto dosljedniji u odlukama kada mu nešto ne dozvolimo na što on naravno protestira i pokušava doći do cilja, ali ne popuštamo. Ja sam zadovoljna s njegovim ponašanjem s obzirom na njegovu dob. Npr. nedavno smo imali krstitke na kojima sam bila kuma i večer prije sam ga zamolila da u crkvi bude miran jer mi je to jako važno. Rekao mi je da ga podsjetim još ujutro. Ujutro sam ga podsjetila i on je zaista sat vremena mirno sjedio s bakama (a inače je vrlo živahno dijete). Poslije toga sam mu rekla da sam jako ponosna na njega što je ispunio obećanje i vidjela sam da mu je bilo jako drago i on je bio ponosan na sebe, ali čak ni tada nije htio primiti moju pusu. Razmišljam puno o tome što je moglo pokrenuti to ponašanje. Vrijeme provodi u vrtiću ili s tatom i sa mnom. Ne ide na nikakve druge aktivnosti. Kada je na igralištu ili se ide igrati kod prijatelja opet smo mi s njim u blizini ili susjednoj sobi. Nikada ne ostaje sam bez nas osim u vrtiću. Unazad nekoliko mjeseci od promjena u njegovom životu dogodilo se sljedeće:

– dobili smo bebu u obitelji, njegovog bratića (on živi kod mojih roditelja i naš sin se lijepo ponaša prema njemu, fasciniran je malom bebom)

– u vrtiću je dobio nove tete (čine mi se pravedne i dosljedne, iako se sav stisne kada se ujutro sretne s njima, pitala sam ga kakve su tete, on kaže da su dobre, pitala sam ga koja više viče, on kaže da nijedna ne viče, inače se na stare tete žalio da viču, ali kada dođem po njega vidim da se lijepo igra i veseo je i prepričava doživljaje iz vrtića)

-ostavljam ga na spavanju u vrtiću (do ove godine nije spavao, jako je protestirao zbog toga i do nedavno me stalno pitao kada ću ga ispisati iz vrtića, sada više ne) 

-više mu ne dozvoljavam da se druži s bratićem koji je od njega stariji 3 godine jer se igra svodi na to da naš sin mora mirno sjediti i gledati kako taj bratić igra nasilne video igrice što ja svom djetetu ne dozvoljavam i uživa gledati kako moje dijete plače (on tog bratića obožava, fasciniran je s njime kao starijim, no na žalost taj njegov bratić nema nimalo empatije prema njemu i ne želim da mu ovaj mlađi služi za iživljavanje frustracija, rekla sam se da će se igrati s njime ponovo kada se njegov bratić nauči lijepo ponašati)

Po Vašem mišljenju je li to njegovo iznenadno odbijanje i brisanje pusa od uže obitelji protest na nešto od gore navedenog ili je to odbijanje pusa samo jedna razvojna faza? Što mi savjetujete, kako da se ponašam prema njemu? Je li bolje da mu dam pusu, makar je on obriše ili da mu prestanem davati puse ma koliko meni bilo teško ne davati mu pusu? Kako da reagiramo na ovo njegovo “bacit ću se pod auto” kada nešto nije po njegovom? Čak sam razmišljala o tome da je možda prezasićen s našom pažnjom? Lijep pozdrav.

Draga mama,

zbilja je lijepo što se jako trudite i vrlo aktivno promišljate kako Vaši postupci i postupci dječakove bliske okoline mogu utjecati na njegov fizički, psihički te emocionalni razvoj. Žao mi je čuti da ste naišli na teži period u kojem su se pojavila neka ponašanja kod Vašeg dječaka koja Vas zabrinjavaju i rastužuju. Poneke razvojne faze zaista znaju biti izazovnije od drugih kako za dijete tako i za roditelje.

Iz Vašeg pisma mi nije sasvim jasno da li Vaš dječak jasno izražava da ne želi niti da ga poljubite ili samo briše poljupce bez da Vam je rekao da ne želi da ga ljubite. Ako izražava da ne želi da ga poljubite onda je u redu da poštujete njegovu granicu. Svakako možete uvesti nešto kao zamjenu tim poljupcima, npr. dodir nosovima (kao Eskimi) ili nešto što mislite da bi Vama moglo zamijeniti davanje poljupca, a da je dječaku zanimljivo. Ako Vaš dječak ne protestira protiv toga da mu dajete pusu već ju ima potrebu obrisati tada mu slobodno nastavite davati puse iako znate da će ih obrisati. Zbilja se vidi da pazite kako odgajate dječaka i odlično je što poštujete njegovu odluku te mu ne želite nametnuti nešto što se tiče i njegovog doživljavanja i na neki način privatnosti. Porukom da iako on briše Vaše poljupce da oni imaju mjesto u njegovom srcu ste dodatno naglasili da ga unatoč njegovom ponašanju s kojim niste sretni prihvaćate što je vrlo lijepo. Kako bi Vaš dječak mogao točnije znati što Vama davanje puse znači možete mu izreći i to da ste npr. navikli davati mu puse od kako je bio još beba jer je to jedan od oblika pokazivanja Vaše ljubavi prema njemu.

Koji je točno razlog zašto je Vaš dječak počeo brisati puse teško je reći unatoč Vašem detaljnom pismu iz kojega se vidi kako ste zbilja brižna majka i da aktivno promišljate o svojim postupcima kako bi dječaku pružili najviše što možete. Moguće je da je čuo nešto u vrtiću o tome i da je onda donio neke zaključke koji uopće ne moraju imati smisla isto kao što je moguće da mu je nešto vezano za davanje pusa počelo smetati. To svakako može biti samo faza i teško je reći koliko neka faza može trajati. Ono što bi bilo dobro učiniti uz to da mu kratko objasnite što poljubac može značiti, tj. što Vama znači, je i da mu objasnite kako je to privatna stvar jer uključuje da netko drugi ima dodir s njegovim tijelom i da je ok ako je odlučio da mu takav dodir ne odgovara. Dodatno, možete mu pokušati pomoći da možda shvati kakav dodir bi mu odgovarao ili da li mu nešto oko poljupca smeta, npr. ako mu ostane vlažan osjećaj nakon poljupca na koži pa mu to smeta. Pri svemu tome važno je da budete opušteni i da uvažite njegove odgovore iako oni bili ne znam. Tako ga učite i pravima na vlastite granice i njegujete Vaš odnos budući da iste poštujete. To je svakako bitno jer djeca uče i po modelu pa je to prekrasan način da nauči poštivati tuđe osobne granice. Ako vidite da nije zainteresiran za tu temu možda je najbolje da malo maknete fokus s nje. Nekada takve faze znaju prestati i kada samo malo maknemo fokus s njih.

Nadalje, nešto o čemu bi bilo dobro da promislite jest koliko mogućnosti ima Vaš dječak da zadovolji potrebu za kontrolom i moći. Naime, naveli ste da ste odnedavna počeli dosljednije provoditi granice koje postavite i to je odlično, jer dosljedno provođenje granica pomaže djeci da razviju osjećaj sigurnosti. Kada su pravila jasna i kada ih se dosljedno pridržavamo djeca mogu točno znati što će se dogoditi ovisno što oni odaberu napraviti. Ta predvidljivost im omogućava da imaju osjećaj kontrole nad situacijom, ali i da se osjećaju sigurno. No, granice također znače da Vi imate kontrolu nad tim određenim izborom, a ne dijete. Kako djeca rastu raste i njihova potreba za kontrolom, pa je nužno da razmislite pružate li veću mogućnost kontrole svojem dječaku nad nekim aspektima svakodnevice u odnosu na raniju dob. Naravno da to ne znači da ne trebaju postojati pravila i granice samo je bitno razmisliti koje su granice i pravila potrebne, a koje bi možda mogli promijeniti ili izbaciti. Uz granice i pravila, važno je razmisliti i o uključivanju dječaka u donošenje nekih svakodnevnih odluka, i to s obzirom na njegovu trenutnu dob tako da mu se ponudi opcija da bira između dva do tri Vama prihvatljiva izbora. Neki primjeri takvih odluka bi bili: subotom može dječak birati hoće li za večeru biti pizza ili topli sendviči; ili hoćete li ići nakon ručka sat vremena u parkić ili u vožnju biciklom (poanta je da mu opcije budu zanimljive ali da ipak on može odabrati). Kako Vaš dječak polako odrasta svakako je bitno da raste i količina odluka o kojima on može odlučivati.

Vjerujem da Vam je teško čuti kada Vaš dječak izjavi da će se baciti pod auto, no i sami ste super prepoznali da se takvo ponašanje vjerojatno javlja kao izraz bunta na postavljenu granicu. U tim situacijama dobro je koristiti i empatičko reflektiranje koje bi izgledalo npr. ovako: “Baš ti se ne sviđa što više ne možeš igrati igrice, no za danas je vrijeme za igrice isteklo. Sada se možeš igrati s autićima ili Lego kockama” (ponuđene alternative dječaku moraju biti zanimljive). Više o ovom načinu postavljanju granica na ovaj način pogotovo dok je dječak pod snažnim emocijama možete pročitati u članku: https://www.centarproventus.hr/single-post/2016/08/28/Koliko-je-te%C5%A1ko-zbog-intenzivnih-emocija-djetetu-jasno-postaviti-granice.

Korištenjem empatičkog reflektiranja (verbalizacija dječakovih osjećaja, misli i želja, ponašanja) u svakodnevici možete pomoći svom dječaku da osvijesti svoje osjećaje i potrebe. Često kada smo svjesniji svojih osjećaja i potreba lakše nam je i poduzeti i primjerene akcije kako bi ih zadovoljili. Svakako, prema onome što ste napisali u svom pismu ne bih rekla da je Vašem dječaku želja da Vas povrijedi s ovakvom izjavom već testira granice koje ste postavili i odlučili dosljednije provoditi. Kada se uvjeri da ste odlučni u naumu da se držite izgovorene granice s vremenom bi trebala prestati i testiranja.

Znam da su Vas ova ponašanja dječaka pomalo iznenadila no uz Vašu brižnost i ljubav vjerujem da će Vaš dječak uspješno proći i kroz ovu fazu. Ako smatrate da trebate dodatnu podršku ili ako imate još pitanja slobodno nam se javite.

Sretno!

Ivana Knežević

magistra psihologije
Centar Proventus

Pitajte me Moji odgovori