Statistike diljem svijeta pokazuju da se u razvijenim zemljama sve više žena odlučuje odgađati majčinstvo. Novo doba donijelo je razne poteškoće oko balansiranja obrazovanja i karijere s majčinstvom. Nadalje, sve više parova ima financijskih problema te osjeća ekonomsku nestabilnost, što je također razlog za neupuštanje u majčinstvo, odnosno roditeljstvo do određene zrele dobi. Odgađanje roditeljstva svakako ima svojih prednosti, no žene koje su kasnije postale majke sve se češće nađu u situaciji da s jedne strane trebaju brinuti o maloljetnoj djeci, a s druge strane o vlastitim roditeljima. Termin koji objašnjava ovu društvenu pojavu i status na stotine tisuća žena je – sendvič generacija.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u Hrvatskoj je 1960. godine prosječna dob žene pri prvom porodu bila 23,5 godina, a 2015. godine već je narasla na 28,6 godina. Paralelno s ovom promjenom, promijenila se i prosječna očekivana životna dob. Ona je u Hrvatskoj 1960. godine bila 64,6 godina, a 2015. godine 77,3 godine.

Sendvič generacija i kvaliteta života

Istraživanja pokazuju da paralelna briga za maloljetnu djecu i za stare i/ili onemoćale roditelje najčešće pada na leđa žena te ih financijski, emocionalno i fizički iscrpljuje, odnosno ima utjecaja na njihovu kvalitetu života. Žene koje kasnije postaju majke, mogu imati roditelje starije od 70 godina koji nisu uvijek dovoljno vitalni i zdravi da pomažu oko unuka. Stoga “stariji” roditelji često ne mogu računati na pomoć baka i djedova. Štoviše, često moraju o njima brinuti uz odgoj i podizanje vlastite djece.

U svakodnevnom životu to može biti teško. Tipičan primjer je situacija kada je bolesno dijete, a bolestan je i roditelj. I jednog i drugog treba voziti doktoru, pa u bolnicu na pretrage, pa u ljekarnu po lijekove. Osim trčanja po ordinacijama, tu su i vlastiti posao, briga za kućanstvo, čišćenje, pranje, kuhanje, prethodno zakazane obaveze, kućni ljubimci. Nekad je tu i drugo dijete koje traži svoju pažnju i koje treba odvesti u vrtić, školu i izvannastavnu aktivnost. I da ne zaboravimo, tu je i drugi roditelj, onaj koji nije bolestan, ali traži brigu i pažnju. Često se dogodi da osim svojih roditelja, žena brine i o partnerovim roditeljima, a ponekad se tu nađe i baka ili djed koji su još stariji i još nemoćniji te im trebaju vrlo posvećena briga i pomoć.

Ako pitate žene, reći će vam da im ništa nije teško napraviti za svoje dijete ili za svoje roditelje, no činjenica je da je “sendvič generacija” žena itekako pod pritiskom i da za cijelokupno društvo to nije pozitivno. Pa tako bilježimo sve više ovisnosti o alkoholu kod žena između 35 i 60 godina i sve veću potrošnju antidepresiva i drugih lijekova. Svjedočimo kroničnom umoru i stresu koji je okidač za mnoge kronične bolesti kod žena.

Društvo će kad-tad morati pronaći neko rješenje za ovaj fenomen, jer on zahvaća na stotine tisuća žena. Dok na institucionalnoj ili društveno-političkoj razini ne dobijemo rješenje, ženama koje su pod ovakvom vrstom stresa savjetuje se da zatraže pomoć u svakodnevnim obavezama od članova obitelji i prijatelja, da pronađu nekog s kime će o stresu “sendvič generacije” moći razgovarati, ali po potrebi i terapeuta koji će im pomoći da se osnaže i na pravilan način izbace iz sebe napetost. Pomoći mogu i meditacije, šetnje, joga i masaže. Važno je uspostaviti balans između tuđih i vlastitih potreba. Naravno, to je lakše reći nego učiniti, ali važno je barem pokušati.