Zaušnjaci ili mumps akutna su virusna bolest čija se raspotranjenost znatno smanjila među cijepljenom djecom. Bolest uzrokuje virus iz porodice paramiksovirusa, a infekcija primarno zahvaća žlijezde slinovnice. Jača infekcija može zahvatiti središnji živčani sustav, gušteraču ili testise. Iako bolest može zahvatiti bilo koju dobnu skupinu, najčešće se događa u dobi od 5 do 15 godina.

Oticanje žlijezda slinovnica

Obvezno cijepljenje kao prevencija bolesti provodi se između 12. i 15. mjeseca te u predškolskoj dobi. Riječ je o miješanom cjepivu protiv ospica, rubeole i mumpsa ( MO-PA-RU ), a većina djeca zadržava imunost. Necijepljenu djecu valja cijepiti i u kasnijoj dobi, a posebice dječake koji su skloniji razvijanju opasnih nuspojava primarne zaraze.

Oboljela djeca najčešće razvijaju visoku tjelesnu temperaturu, ali to ne mora biti slučaj. Najveći indikator bolesti jest bol prilikom žvakanja i gutanja, a posebice kod konzumacije gorkih i kiselih napitaka i namirnica. Podušne žlijezde slinovnice postaju osjetljive na dodir i nateknu, a ponekad mogu nateći i ostale slinovnice, one ispod jezika ili ispod vilice.

Zaušnjaci se prenose kapljičnim putem, kihanjem, kašljanjem pa čak i smijanjem, a mogu se prenijeti i pijenjem iz čaša i boca koje su koristili zaraženi. Period inkubacije traje oko 18 dana.

Djeca se od zaušnjaka uglavnom oporave u roku od deset do četrnaest dana, a liječenje je isključivo simptomatsko. Valja pripaziti na povišenu tjelesnu temperaturu i ublažavati je paracetamolom. Djeci treba nuditi kašastiju i blago začinjenu hranu, a usta po potrebi ispirati mlakim čajem od kamilice.

Dječaci u pubertetu moraju biti na oprezu

Iako zaušnjaci uglavnom prolaze bez težih komplikacija, na neke simptome ipak valja obratiti pozornost.Najčešća je komplikacija meningoencefalitis odnosno upala moždanih ovojnica i mozga. Osim slinovnica, virus može napasti i živčani sustav, a takve su komplikacije nešto češće kod dječaka.

Dječaci, a posebice u pubertetu, izloženiji su težim komplikacijama zaušnjaka, upalom testisa odnosno orhitisom koji rijetko ostavlja posljedice kao što je potpuna sterilnost. Manifestira se naticanjem jednog ili oba testisa, bolovima u trbuhu i visokom temperaturom, ali srećom, većinom dolazi uz blaže simptome i bez većih posljedica.

Rijetko bolest može zahvatiti i druge organe poput jajnika, slušnog živca, štitnjače ili gušterače, a iznimno visoka temperatura, bolovi u lokalnom području, povraćanje i proljevi znak su za uzbunu.

Jednom preboljeni, zaušnjaci se u pravilu ne vraćaju, a obavezna cijepljenja najbolja su prevencija od bolesti.