Već neko vrijeme stručnjaci proučavaju vezu između umjetnih boja u hrani i poremećaja hiperaktivnosti kod djece. Hiperaktivnost se kod djece manifestira u rasponu od blage histerije do burnog urlanja i fizičke agresije. Među roditeljima već kruže savjeti da se malim hiperaktivcima iz jelovnika izbace namirnice s umjetnim bojama.

Ovaj pothvat neće vjerojatno učiniti čuda i preko noći promijeniti ponašanje djeteta, ali je u svakom slučaju dobro izbjegavati nešto što sadrži umjetne kemikalije, bez obzira na hiperaktivnost. Kada jednom počnemo raditi popis namirnica u kojima se nalaze umjetne boje, zapravo se iznenadimo gdje se sve nalaze. Gotovo svi bomboni, voćni sokovi, sladoledi i druge slastice šarenih boja u sebi sadrže umjetne boje.

Europski parlament prošle je godine uputio zahtjev da proizvodi koji sadrže sintetičke boje moraju nositi oznaku upozorenja na kojoj stoji “konzumacija može imati nepovoljan efekt na aktivnost i pažnju djece”. Kada Hrvatska uđe u EU, ista će se upozorenja vjerojatno nalaziti i na proizvodima na našim policama. Amerikanci koji su posebno skloni umjetnim bojama u proizvodnji slatkiša, tek su u fazi preispitivanja da li one nepovoljno utječu na zdravlje djece.

Umjetne boje u prehrambene se proizvode dodaju nakon njihova procesuiranja kada izgube prirodnu boju, a s ciljem da proizvod izgleda ukusnije i “zabavnije”. Neki proizvođači hrane koriste i prirodne boje napravljene od biljaka, životinja ili mineralnih izvora (kao što su šafran, repa ili karamela). No, sintetičke boje bazirane na petroleju su jeftinije i lakše ih je kontrolirati u procesu proizvodnje.

Prvi koji je posumnjao da umjetne boje u hrani mogu utjecati na ponašanje djece je pedijatar i specijalist za alergije kod djece – Ben Feingold. Još 1970-tih počeo je liječiti alergije tako da je djecu stavljao na tzv. eliminacijsku dijetu. Mališani su jeli hranu u kojoj nije bilo sintetičkih boja i konzervansa. Ipak, njegova teorija nije dokazana.

Godine 2007. znanstvenici sa Sveučilišta u engleskom Southamptonu dokazali su da se hiperaktivno ponašanje pojačavalo u dvije grupe djece starosti 3 i 8 godina, nakon što su konzumirali hranu s umjetnim bojama. Za razliku od nekih prijašnjih istraživanja, ovo u Southamptonu uključilo je u istraživanje djecu iz opće populacije, a ne samo onu koja su hiperaktivna. Isto tako, u ovom su istraživanju ponašanje djece ocjenjivali i učitelji, psiholozi i računalo, a ne samo roditelji koji su ponekad subjektivni.

U svakom slučaju, ukoliko i vi kod kuće imate malog hiperaktivca, pokušajte eliminirati prehrambene proizvode koji u sebi imaju umjetne boje. Boje se označavaju E-brojevima na deklaracijama proizvoda, kao i ostali dodaci hrani. Boje nose oznake od E-100 do E-180, od kojih su neke prirodnog porijekla npr. klorofil (E-141) i karoten (E-160), dok su druge sintetizirani kemijski spojevi točno poznate strukture npr. Zeleno S (E-142) i Smeđe FK (E-154).

Umjetno obojene namirnice obično su i pune šećera te konzervansa i drugih sintetičkih tvari. Upravo zbog šećera mnogi roditelji smatraju da su nakon slatkiša djeca hiperaktivna zbog šećera, a možda je zapravo stvar u bojama.

(JK)