Djeca s ADHD-om su vrlo često prepoznata ili od odraslih doživljena kao „zločesta“, „neposlušna“, „neodgojena“ ili pak „lijena i nezainteresirana.” Kad se zagrebe ispod površine, vidi se da su ta djeca zapravo vrlo maštovita, znatiželjna i puna energije. Često postavljaju neobična i diskutabilna pitanja, a upravo zbog svojih uglavnom nadprosječnih intelektualnih sposobnosti često zbunjuju odrasle. Zbog neprepoznavanja njihovih poteškoća, koja se kreću od deficita pažnje pa sve do izrazito nemirnog i impulzivnog ponašanja, ta djeca, ni kriva ni dužna nailaze na kritike i neugodnosti u svome okruženju. Zbog toga gube samopouzdanje i osjećaju se loše, nevoljeno i nesposobno.

Praksa je više puta pokazala da su na meti i roditelji ove djece koji doživljavaju mnoge kritike zbog čega se počinju osjećati krivim za odgoj djeteta. A zapravo, potrebna im je pomoć i podrška. Na važnost razumijevanja i podrške upozoravaju i iz Buđenja – udruge za razumijevanje ADHD-a koji su na svojoj web stranici naveli 10 mitova koje nikako ne biste trebali ponoviti pred roditeljem djeteta s ADHD-om. Mi vam ih prenosimo u cijelosti.

Kod suočavanja s dijagnozom ADHD-a najvažnija je edukacija roditelja!

ADHD je samo izgovor za loš odgoj

Svi smo čuli ovakva šaputanja puna osuđivanja: “Zašto nemaju kontrolu nad svojim djetetom?”, “JA nikad ne bih to dopustio svome djetetu!”. ADHD je stvarni medicinski problem koji dovodi do problema u ponašanju s kojima se roditelji i dijete bore svaki dan. Uspoređujući ponašanje djeteta s ADHD-om s drugom djecom može biti bezosjećajno i neproduktivno.

Prerasti će to

ADHD nije samo nešto što se preraste s godinama, niti postoji sigurnost kako će se simptomi smanjiti kako dijete sazrijeva. Dapače, 2/3 djece s dijagnozom ADHD-a nastavit će svoju borbu i u odrasloj dobi.

Djeca s ADHD-om imaju nepravednu prednost u školi

Iako se trudimo postići da djeca s ADHD-om dobiju jednaku priliku u školi, često do toga teško dolazimo. Asistenti u nastavi i prilagođeni program, iako bi trebali biti osigurani za svako dijete s ADHD-om, često su nešto za što se roditelji moraju izboriti. Komentari osoba koje nisu dovoljno informirane i ne znaju što se pruža djetetu u školi, ne trebaju zaustaviti roditelje da potraže asistente, dodatno vrijeme za učenje ili prilagođeni i individualizirani program u školi.

Samo pravi probleme!

Fizičko kažnjavanje i prestroge kazne su kontraproduktivne za djecu s ADHD-om kada se od njih traži da sjede mirno, budu tiho ili prate stroga pravila. Tradicionalni načini discipline ne pomažu kada problemi u ponašanju proizlaze iz medicinskog problema zbog kojeg dijete gubi kontrolu nad svojim ponašanjem. Stoga bi roditelji i učitelji morali isprobati nove pristupe kao što su bihevioralna terapija ili pozitivni pristup roditeljstvu.

ADHD se javlja zbog previše gledanja TV-a

Nije točno. Ne postoje dokazi koji bi povezali vrijeme provedeno pred ekranom (TV, računalo…) i ADHD. Mnoga djeca koja uopće ne gledaju TV imaju dijagnosticiran ADHD. Sve više istraživanja pokazuje kako je ADHD genetski nasljedan. Dakako, ovime se ne opravdava previše vremena provedenog pred ekranom jer loše utječe na druge aspekte djetetovog života.

Samo su malo hiperaktivni

Kada bi barem to bilo točno! Dok je hiperaktivnost vrlo vidljiva i stoga se smatra glavnom “oznakom” ADHD-a, drugi simptomi – kao impulzivnost i nepažnja – često su nevidljivi osobama koje ne provode s djetetom puno vremena iako jako utječu na djetetov svakodnevni život.

Nitko nije imao ADHD kada smo mi bili djeca

Naziv je možda nov, ali problem nije – mnogi dijagnosticirani s ADHD-om u prijašnjim bi vremenima bili okarakterizirani kao lijeni, glupi ili nesposobni za učenje.

To je vjerojatno zbog previše šećera

Iako se simptomi mogu pogoršati uslijed prevelike konzumacije šećera, on ne uzrokuje ADHD. Neki roditelji navode kako ne vide promjene u ponašanju svoje djece kada im se u potpunosti uskrati šećer i slatkiši.

Roditelji se prebrzo odluče za lijekove

Odluka o uzimanje lijekova je između roditelja i liječnika, no nitko se na to ne odlučuje ukoliko nije krajnje potrebno. Roditelji se odlučuju na lijekove uglavnom tek nakon što su probali promijeniti djetetovu prehranu, nakon uvođenja dodatak prehrani ili pokušaja bihevioralnih terapija koje se nisu pokazale uspješnima.

Samo mora negdje potrošiti tu energiju

Dobronamjerni, ali pogrešni komentari usmjereni su na to da se dijete samo treba “ispuhati” i potrošiti energiju u nekoj sportskoj aktivnosti. Nažalost, nogomet ili paintball ne mogu kontrolirati simptome ADHD-a.

Djeci je vrlo često krivo dijagnosticiran ADHD