Što biste trebali znati o nepravilnom tjelesnom držanju djece

Nepravilno držanje djeteta u većini slučajeva obično se zanemaruje.

pravilno držanje djece_pixabay

Najčešće se mogu čuti sljedeći komentari: “To će nestati kad naraste” ili "To mu je nasljedno, tako mu se drži majka ili otac." Međutim, na loše držanje ne treba odmahnuti rukom jer osim utjecaja na kralježnicu, ono može utjecati i na većinu tjelesnih sustava kao što je disanje, cirkulacija i ostale funkcije.

Neke studije su pokazale da već pri upisu u prvi razred 20 posto djece ima neki od oblika nepravilna tjelesna držanja, a po završetku osnove škole taj se broj povećava na 40 posto s tendencijom rasta.

Nepravilno držanje u tri životna razdoblja

Veliki je broj uzroka koji mogu dovesti do poremećaja držanja tijela, a u tri životna razdoblja ta je mogućnost povećana. U prvoj godini života dijete se postupno uspravlja i tada se oblikuju fiziološke zakrivljenosti kralježnice. Ako ova faza nastupi prerano, a jakost potpornog aparata nije dovoljna, može doći do različitih smetnji i poremećaja držanja tijela.

Oko šeste godine života, odlaskom u školu, dijete doživljava velike promjene u načinu života. Primjerice, dugotrajno sjedenje u školskoj klupi jako zamara, mišići trupa se istežu, zakrivljenost kralježnice se povećava, zdjelica se zbog umora naginje naprijed. U šestom i sedmom razredu osnovne škole zapažano je najviše loših držanja kao posljedica naglog rasta i razvoja u doba puberteta.

Najčešći uzroci

Razlozi koji dovode do nepravilnog držanja mogu biti unutarnji i vanjski.

  • Vanjski su uzroci: nepravilno sjedenje ili držanje, nepravilno nošenje školske torbe (u jednoj ruci, na jednom ramenu, prenisko nošenje ruksaka), višesatno sjedenje ispred televizora ili računala, neusklađenost radnog stola i stolice s antropometrijskim karakteristikama djece (preniske ili previsoke stolice ili stolovi).
  • Unutarnji su uzroci: anomalije u razvoju, poremećaj rada žlijezda s unutarnjim izlučivanjem itd.

Tri najčešća oblika

Postoje različiti oblici nepravilnog držanja tijela, a najčešći su skolioza, kifoza i lordoza.

1. Kifoza predstavlja zakrivljenost srednjeg dijela kralježnice i sam se pojam odnosi na pretjeranu zakrivljenost. Kifotično je držanje zapravo pojačana zakrivljenost kralježnice prema natrag (češće kod dječaka). Rizična djeca su ona koja su visoka, gracilna i slabije uhranjena.

2. Skolioza je zakrivljenost kralježnice koja se najčešće pojavljuje tijekom rasta neposredno prije puberteta. Većina slučajeva skolioze su blagi, ali neka djeca razviju deformiranosti kralježnice koje postaju teže s rastom. Djeca koja imaju blagu skoliozu se pozorno prate, kako bi se utvrdilo postaje li zakrivljenost kralježnice gora ili bolja.

3. Lordozu ili lordotično loše držanje možemo prepoznati po jako naglašenom lumbalnom dijelu kralježnice prema naprijed i opuštenim trbušnim mišićima. Nerijetko s lordozom imaju problema gojazna djeca, ali ona nije rijetkost ni kod mršave djece koja imaju neočekivano veliki trbuh, što je zapravo opuštena trbušna muskulatura.

Liječenje

Djeca s nepravilnim tjelesnim držanjem upućuju se liječniku specijalisti fizijatru na pregled, te na fizikalnu terapiju gdje pod stručnim nadzorom provode različite vježbe. Veća iskrivljenja kralježnice liječe se nošenjem ortoze ili steznika, a neki teži oblici znaju se liječiti i operativno.