U našoj kulturi postoji strah od prehlada i upala koje su posljedica golih nogu, pa djecu od najranije dobi upozoravamo da uvijek imaju na nogama čarape i papuče. Ima to smisla, posebno kod vrlo male djece koja najviše tjelesne temperature gube kroz glavicu, šake i stopala te je važno da na tim dijelovima budu pokriveni. Ipak, kada je to moguće, dozvolite djeci da hodaju bosa, jer to ima niz pozitivnih učinaka na njihov razvoj i držanje, kažu stručnjaci. Uostalom, djeca nekako nagonski vole hodati bosa kao da je sloboda koju pritom osjećaju zapisana u njihovoj podsvijesti i putem kolektivnog nesvjesnog usađena u njih.
Cipele djeluju na dječja stopala na način da sprječavaju širenje prstiju kod koračanja i vrh stopala drže stisnut u svom kalupu. Širenje prstiju kod svakog koraka vrlo je važno za pravilnu funkciju stopala i njihov razvoj. Hodanje bez cipela pomaže djeci da dobiju bolji osjećaj svojeg tijela i propriocepciju. Propriocepcija je vrsta osjeta koja nam daje povratnu informaciju o položaju tijela i položaju dijelova tijela. Ukratko propriocepcija se može objasniti kao svjesnost samog sebe.
Stopala na donjem dijelu imaju čak 200.000 živčanih završetaka. Zbog toga smo škakljivi, ali živčani završeci pomažu nam i biti pažljivima kada hodamo po određenim površinama, kada trčimo, plešemo ili se penjemo. Stoga je važno da djeca hodaju bosa kako bi dobila osjećaj koordinacije na određenoj podlozi i finih kretnji na različitim površinama (npr. šljunku, pijesku, travi, tepihu, stijenama...)
Bosonogo hodanje jača lukove stopala, gležnjeve i donji dio nogu, pospješuje okretnost i tim jačanjem mišića, zglobova i ligamenata nogu, djeluje preventivno na ozljede. Istraživanja su pokazala da pripadnici kultura u kojima se ne nose cipele, manje ili gotovo uopće ne boluju od bolesti stopala i ozljeda koje utječu na balans i držanje.
Kada hodaju bez obuće, djeca vježbaju ravnotežu i razvijaju bolje držanje tijela. Pedijatri ne savjetuju da bebe i vrlo mala djeca prerano počnu nositi cipele, jer znaju da to može negativno utjecati na razvoj kralježnice i svladavanje vještine hodanja. Djeca instinktivno drže glavu više gore i ispravljaju ramena kada hodaju bosa. Preko živaca na stopalima dobivaju izravnu povratnu informaciju o podlozi po kojoj hodaju, pa nemaju potrebu gledati toliko u pod. A kada ne gledaju u pod, brže svladavaju ravnotežu i manje padaju.
Bosonogo hodanje nije najbolja opcija samo za djecu. I odrasli bi trebali što više hodati bez cipela. Naime, ni jedne cipele, bez obzira koliko bile ergonomične ili po mjeri, ne mogu pratiti prirodni oblik ljudskog stopala. Većina problema sa stopalima kod odraslih ljudi svoje uzroke ima u djetinjstvu kada su nosili nedovoljno udobnu ili krivu obuću. Ortopedi se slažu da bi se većina bolesti stopala izbjegla kada bi ljudi što duže i češće u djetinjstvu hodala bosa.