Dajemo li djeci točne informacije o potencijalnim zlostavljačima?

Kad smo i mi bili mali, roditelji su nam govorili da ne pričamo sa strancima, da ne primamo slatkiše i igračke od nepoznatih stričeka i da se općenito klonimo nepoznatih odraslih koji imaju neobično velikodušne namjere

4bc2c7d6f34ca

. Čini se da takve informacije i dalje dolaze do djece, a sva istraživanja pokazuju da su seksualni zlostavljači zapravo najčešće osobe iz djetetove najbliže okoline. Time im dajemo krive informacije o potencijalnim opasnostima.

Isto tako, time im dajemo premalo informacija potrebnih kako bi djeca prepoznala potencijalnu opasnost od seksualnog zlostavljanja i pokušala je na vrijeme spriječiti.

Najnovije istraživanje vezano uz ovu temu provelo je Sveučilište za medicinu i stomatologiju u New Jerseyju, odnosno voditeljica tamošnjeg Instituta za istraživanje i edukaciju o zlostavljanju djece - Estreh Deblinger. Ona kaže da "čak 85% seksualnog zlostavljanja djece dolazi od strane rođaka ili pojedinaca koje djeca poznaju, ali im nisu u rodu".

Istovremeno, čak je 90% roditelja koji su sudjelovali u istraživanju izjavilo da najvećom prijetnjom za svoju djecu smatraju strance. Više od trećine roditelja nije prepoznalo osobe koje djeca znaju kao potencijalne zlostavljače, dok ih čak 55% nije rođake uopće spomenulo. To su iste greške, kaže dr. Deblinger, koje su roditelji radili i prije 25 godina.

"Prečesto roditelji pretpostavljaju da su djeca premala da bi shvatila ili da njihova djeca nisu pod rizikom seksualnog zlostavljanja", stoji u izvješću istraživanja. "Istina je da svaka peta osoba ispovijeda neku vrstu seksualnog zlostavljanja u djetinjstvu ili adolescenstskoj dobi. Žrtve dolaze iz svih socio-ekonomskih, etničkih, kulturalnih i vjerskih grupa. Zlostavljači koriste dječje neiskustvo i naivnost u svoju korist", kaže Deblinger na kraju.

(JK, Izvor: HealthDay News)