Zbunjena mama: Trebam li dozvoliti djeci da sa mnom pregovaraju?

Neki roditelji ne pregovaraju s djecom ni po kojem pitanju. Jednostavno misle da bi to moglo poljuljati njihov autoritet i djetetu dati do znanja da nisu sigurni u granice koje su postavili.

I don't know. A young woman shrugging with question marks.

Pa ipak, je li to baš uvijek tako?

U nekim slučajevima jest. Kod nekih je stvari neophodno postaviti čvrstu granicu i dati djeci do znanja da pregovaranja nema, npr. „Auto se ne pokreće dok svi u njemu nisu zavezali sigurnosni pojas.“.

S druge strane, ako je roditelj otvoren za više od jedne opcije koja dolazi u obzir pri djetetovom ispunjavanju njegova zahtjev, veća je vjerojatnost da će dijete surađivati jer će imati osjećaj da i samo odlučuje, npr. „Želiš li prvo obući cipelice ili jaknu?“.

Ali što s onim situacijama kada roditelj postavi granicu, a dijete ipak pokušava ući u raspravu i dobiti više od onoga što mu je ponuđeno? Ako je stvar oko koje nema pregovaranja, jednostavno će tako i ostati. Iako će se dogoditi situacije kada će i roditelj shvatiti da bi mogao malo popustiti na zadovoljstvo obje strane. U tom slučaju, postavlja se pitanje – zašto tako ne učiniti odmah na početku? Dajte si vremena prije postavljanja ultimatuma i razmotrite je li nužno da bude točno onako kako ste naumili ili možete osigurati malo fleksibilnosti kako bi dijete surađivalo.

Npr. Dijete treba ići na spavanje, ali slaže puzzle i ne želi se prestati igrati. Roditelj može zahtijevati trenutni prestanak svih aktivnosti i odlazak na počinak, na što će se dijete vjerojatno početi buniti i moliti za još malo igre. U tom je slučaju bolje da roditelj odmah na početku djetetu kaže da se približilo vrijeme spavanja i pita ga koliko još puta želi složiti puzzle prije odlaska na počinak. Dijete će odgovoriti 2,3 ili 5. Nije ni bitno, ali će se nakon toga zadovoljno uputiti na spavanje, a roditelj neće bespotrebno gubiti snagu na rasprave.

Ako ste, recimo, u parku s djecom: „Vidim da se želite još ostati igrati, ali žurimo kući da stignem na vrijeme pripremiti večeru. Što možemo učiniti? Ostajanje još dvadeset minuta mi nikako ne odgovara, ali… Jeste li voljni pomoći mi oko večere? Možete oprati salatu? Sjajno! Našli smo rješenje koje odgovara i meni i vama. Možemo ostati još deset minuta duže.“

Ovo djecu uči traženju win-win situacija, što je vrlo važna društvena vještina. Trebaju li dobiti ono što žele samo zato što zanovijetaju ili prijete? Apsolutno ne. Trebaju li naučiti da mogu dobiti što žele ako imaju dobre i razumne argumente koje će predstaviti na duhovit i šarmantan način koji zadovoljava i vaše i njihove prohtjeve? Apsolutno da – s tom će vještinom uvijek dobro proći u životu.