Zašto djeca od roditelja trebaju čuti "ne"?

Ne! Na prvi pogled je vrlo kratka i nevažna riječ, ali zapravo ima duboko značenje i iznimno je često korištena. Posebno kod roditelja.

50f8135597fbd

Svi smo mi i sami kao djeca imali prilike čuti roditelje kako nam vičući odgovaraju: Ne, ne možeš dobiti ovu igračku! Ne, ne možeš preskočiti večeru! Ne, ne smiješ crtati po stolu!

Bez obzira što nakon "ne" najčešće slijedi vrištanje, a ponekad i razne dramatične scene u režiji mališana, po najnovijim saznanjima terapeuta, djeca moraju i na neki način vole čuti to "ne". Djeca nisu dovoljno emocionalno odnosno psihički zrela da bi donosila veće odluke ili pravila ili da bi se samodisciplinirala. Stoga je posao roditelja i dalje govoriti "ne" kada je to potrebno, odnosno donosti odluke umjesto djeteta. Ako to ne uradimo, dijete će imati osjećaj zbunjenosti i kaotičnosti, koji bi se čak mogao manifestirati bolovima u trbuhu, glavoboljama pa čak i čirevima.

Znanstvenici su razvili 7 strategija na koji način je primjerenije reći "ne" i pritom uspjeti u svom naumu.

1.) Preusmjerite "ne" u "da"

Umjesto da se fokusirate isključivno na "ne", nađite nešto što bi moglo biti "da", odnosno nešto što bi dijete moglo napraviti. Primjerice, dijete koje želi puhati mjehuriće u kući jednostavno treba preusmjeriti na "Umjesto u kući, mogli bi puhati mjehuriće vani ili u garaži". Dijete koje želi kolač treba preusmjeriti na "Možeš dobiti sir ili jabuku". Ova metoda djeluje, jer predstava prihvatljivu alternativu, a i dijete osjeća da mu nije ništa zabranjeno.

2.) Opsjedajte ih pitanjima

"Kada sam odgajala svoje tri kćeri dopustila sam im da u svojoj mašti dobiju što žele", rekla je jedna mama. Primjerice, kad bi prolazila kraj McDonaldsa sa svojim kćerima, one bi molile da uđu iako ih je kod kuće čekala večera. Nakon što bi rekla "ne" i čula negodovanje, pitala ih je što bi naručile u McDonaldsu, koji meni? Sa ketchupom ili bez? Koju igračku bi željele dobiti? Djevojčice bi često bile zadovoljne samo s odgovaranjem na pitanja i zaboravile bi na želju da uđu u McDonald's.

3.) Budite malo šašavi

Reći "ne" je lako, ali natjerati dijete da to prihvati je teže. Autor poznate knjige o roditeljstvu Jen Hancock iznio je svoj primjer: "Kad je moj sin bio mlađi i kad smo ga malo ozbiljnije pokušali naučiti značenje riječi "ne", kako bi on lakše shvatio, odlučio sam od toga napraviti igru. Ako bi sin počeo cendrati, ja bih počeo pjevati pjesmu koja bi mi prva pala na pamet, ali "ne" bi bilo dodano iza svake riječi. Njega bi to obično natjeralo u smijeh".

4.) Nemojte automatski reći "Ne!"

Roditelji najčešće bez da saslušaju svoje dijete što bi im željelo reći kažu "ne, ne možeš to dobiti". Ali, baš suprotno, dijete treba saslušati do kraja, pa makar na kraju odgovor i bio "ne". Mama koja iznosi svoj primjer kaže: "Kad bi mi djeca prišla zbog nečeg, pitala bi ih zašto žele ili trebaju određenu stvar". "Ako bi me njihov odgovor uvjerio da zaista nešto trebaju rekla bih da", nastavlja mama. Iako djeca uglavnom čuju "ne", prije svega bi trebala biti saslušana.

5.) Štedljivo koristite "Ne!"

Odgovor "ne" treba čuvati za istinski "opasne" situacije kad druge riječi apsolutno ne dolaze u obzir. Radije koristite alternativne riječi poput: ne danas ili možda neki drugi put. Ili ne bi mi se sviđalo da jedeš ove slatkiše.

6.) Budite kratki

Za mlađu djecu preporučljivo je davati što kraća objašanjenja iako roditelji često imaju naviku objašnjavati se i ponavljati najčešće predugačkim rečenicama. Kraće je bolje jer mala djeca nemaju intelektualni kapacitet pratiti duga objašnjenja. Ona im daju osjećaj još veće zbunjenosti i frustracije.

7.) Postavite budžet

Jednom kad djeca dođu u tinejdžerske godine postavite im budžet primjerice za odjeću i neka ona sama donose odluke na što će potrošiti novac. Na taj način sklanjate pozornost sa sebe i eventualnog odbijanja kupovanja određenog proizvoda, a djetetu dajete mogućnost odlučivanja u određenom okviru.