Važnost odnosa roditelj-dijete u regulaciji pozitivnih emocija u odrasloj dobi

.

Točnije, ovo longitudinalno istraživanje je pokazalo da kvalitetom odnosa u prvih 18 mjeseci života možemo predvidjeti način na koji će mozak regulirati doživljaj pozitivnih emocija u ranoj odrasloj dobi (kod 21-godišnjaka).

fMRI snimke su pokazale da se moždana aktivnost povezana s doživljajem pozitivnih emocija razlikuje kod pojedinaca s obzirom na tip privrženosti u djetinjstvu. Ispitanici koji su u dobi 18 mjeseci pokazivali nesigurnu privrženost roditelju, u odrasloj su dobi kod reguliranja (pojačavanja) pozitivnih emocija koristili i neke dodatne regije mozga, a opet s manje uspjeha od ispitanika koji su s 18 mjeseci pokazivali sigurnu privrženost roditelju. Potonji su koristili manje regija mozga a opet uspješnije.

Ovakvi rezultati su dodatno zapanjujući zbog činjenice da je između mjerenja privrženosti i snimanja neurološkog funkcioniranja prošlo 20 godina!
Ukratko, možemo zaključiti da smetnje u ranom odnosu roditelj-dijete imaju dugotrajne posljedice na način reguliranja emocija u mozgu. Čini se da je istina da je nekima lakše biti sretan.

Za one koji žele znati više: navedeni rezultati su dio 22-godišnjeg istraživanja odnosa roditelja i njihove djece, od rođenja do odrasle dobi. Detalje o istraživanju možete naći ovdje http://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/jcpp.12198/full