Raširena narodna mudrost da uz djecu ostaješ “uvijek mlad” mogla bi biti potpuno točna i dokaziva. Psihologija životnih aktivnosti i ostvarenja ciljeva sugerira kako smo stari onoliko koliko i naši svakodnevni zadaci.

Što to znači? Djeca nas, naravno, ne mogu održavati mladima u doslovnom smislu. Ipak, svoju mladost ili starost možemo definirati u odnosnu na ono što radimo i kojim smo zadacima okupirani.

Starenje iz perspektive razvoja životnog vijeka
Ono što radimo u životu može se okarakterizirati na više načina, a dokaz za to su razna istraživanja koja proučavaju i analiziraju sljedeće: trenutne brige, osobne projekte, osobne težnje i životne dužnosti. Svaka od ovih jedinica predstavlja i naše ponašanje u određenom trenutku, odnosno osobnost u kontekstu našeg trenutnog života. Ono što radimo, kazuje mnogo o našoj osobnosti i situaciji u životu.  

Kada bi pitali neku osobu da izloži listu osobnih projekata, odgovori bi bili poput sljedećih: završiti izvještaj za posao, pokupiti rođendanski poklon za suprugu, dogovoriti sastanak ili ručak s klijentom, smršaviti 5 kilograma, očistiti kupaonu, poraditi na vlastitom strpljenju, kupiti hranu za psa, odvesti djecu na izlet i dr.

Jasno je da ovi zadaci obuhvaćaju sva polja života, od svakodnevnih aktivnosti do dugoročnih ciljeva i planova. No, činjenica je da mnogi od njih nisu slobodno izabrani kao što bi se moglo činiti.

Teorija životnih zadataka
To su zadaci, ciljevi, aktivnosti i projekti za koje smatramo da su nam dodijeljeni ovisno o situaciji u kojoj se nalazimo u životu. Ti su životni zadaci dio našeg razvoja. Mladi studenti pred kojima je prva godina fakulteta, primjerice, imaju niz životnih zadataka kao što je pronalaženje novih prijatelja, izgradnja identiteta, identifikacija profesije itd. Slični profil zadataka može se primjeniti na bilo koje razdoblje našeg razvojnog života.

Naše godine stoga su povezane sa specifičnim životnim zadacima koji su važni za naš razvoj. Drugim riječima, ako 50-godišnji roditelji imaju malu djecu, njihovi životni zadaci poklapaju se s onima kod 20-godišnjaka ili 30-godišnjaka, a mogu biti sljedeći: otvoriti dječju štednju, pomoći djeci oko zadaće, naučiti mališana da koristi tutu, kupiti krevete na kat itd.

I u tom smislu kronološke godine doista nemaju veze s “razvojnima”, a stanje se može tumačiti izrekom “uz djecu uvijek ostaješ mlad”, a posebno kada su u pitanju roditelji u starijoj zreloj dobi.

Sa životnim zadacima mlađe osobe, na neki način poprimamo i identitet mlađih.  

Dodatno:
Ukoliko želite više saznati o teoriji “osobnih projekata” i životnih zadataka potražite na Internetu radove njihovog tvorca dr. Briana Little, profesora na Carleton Universityju. Više o njemu i njegovu radu možete pronaći i na stranici brianlittle.com