Neki klinci vole se stisnuti uz odrasle, djeliti zagrljaje i puse kroz čitavo odrastanje. Drugi pak nisu baš oduševljeni kada moraju poljubiti strica Juricu ili zagrliti staru susjedu Rozu. Roditelji često djeci govore “Ajde poljubi baku”, a djeca to doživljavaju kao nešto što moraju jer su roditelji tako rekli, bez obzira kakve im osjećaje takvi fizički kontakti pobuđuju.

Neki smatraju kako djecu ne treba prisiljavati da dolaze u fizički kontakt sa odraslim osobama pa čak i ako se radi o članovima obitelji, prijateljima i susjedima, ukoliko ona to ne žele. Razlog je taj što takve prisile prenose djeci poruku “moram se pokoriti i podnositi fizičke radnje koje su mi odbojne ukoliko to odrasli od mene traže” te ih pretvaraju u neku ruku u pristojnu djecu kakvu pedofili najčešće traže kao žrtvu.

Ipak, prof. David Finkelhor, direktor Istraživačkog centra za zločine protiv djece sa Sveučilišta u New Hampshireu, kaže kako ne postoje dokazi da djeca koju se forsira da daju poljupce i grle rodbinu završavaju kao žrtve zlostavljanja.

On također ne odobrava postupke u kojima se djecu na neki način prisiljava da pokazuju znakove privrženosti, nježnosti i ljubavi prema određenim osobama. Čak se ni odrasli ponekad ne osjećaju ugodno kada moraju poljubiti ili zagrliti drugu odraslu osobu. Prof. Finkelhor kaže kako ljudi to svejedno rade zato što je to pristojno.

No, predatori koji vrbuju djecu, najčešće smotaju baš onu koja su pristojna. Zbog pristojnosti djecu se uči da ne slušaju svoj nagon koji im govori da ne žele poljubiti ili grliti određenu osobu, već da budu poslušna i slušaju što im odrasli kažu.

Neki drugi stručnjaci i psiholozi kažu kako je ovo previše pojednostavljeno objašnjenje, jer dijete može poruku shvatiti u širem kontekstu, a to je “Ona je tvoja baka, a pravilo u obitelji je da na odlasku poljubimo baku iz poštovanja i zato što je volimo”.

Ne postoji dokazana i čvrsta veza između djece koja nevoljko daju poljubac odraslim rođacima i djece koja postaju žrtve zlostavljana. Svi se stručnjaci slažu da ako dijete nevoljko pruža zagrljaj ili poljubac, ili pak se uzruja na samu zamolbu, na roditeljima je da saznaju zašto je to tako. Dovoljno je pitati “Možeš li mi reći zašto tako osjećaš?”, ali ne i panično “Je li ti striček Zlatko nešto napravio?!”.  

Roditelji također mogu djecu već u dobi od 3 ili 4 godine naučiti ponešto o dobrom i lošem dodiru, o onom koji je dozvoljen i onom koji nije. Djeca mogu shvatiti da imaju “privatne” dijelove tijela koje ne smije nitko odrasli dirati, a ako netko pokuša dijete treba reći jasno i glasno “NE”. Djecu treba naučiti da svaki pokušaj narušavanja njihove tjelesne intime svakako i bez krivnje i straha ispričaju roditeljima, čak i ako je osoba koja ih pokušava dirati kaže da je to tajna i da se ne smije reći roditeljima.

A po pitanju davanja poljubaca i zagrljaja, nemojte djecu prisiljavati. Objasnite im zašto je lijepo zagrliti baku ili poljubiti ujaka, ali ako baš nikako nisu mazasti i vide to kao tlaku, naučite ih da pruže ruku, mahnu, upute smješak ili na drugi način članovima obitelji, susjedima i prijateljima pokažu da ih vole.

(JK)