U odnosu roditelja i djeteta važnu ulogu ima njihov temperament. Uzmimo za primjer majku Lanu koja voli fizički dodir i ima veselo dijete koje također voli fizički kontakt. S druge strane je majka Sara koja također voli fizički kontakt, ali ima dijete koje je nemirno i razdražljivo, koje se opire grljenju i uzimanju na ruke. Kakva će biti interakcija između Lane i njezinog djeteta, a kakva između Sare i njezinog djeteta?

U prvom će slučaju interakcija biti mnogo jednostavnija i ležernija, Lana će vjerovati da ima predivno dijete, lako odgojivo te će isto mišljenje vrlo vjerojatno dijeliti okolina. Ali Saru i njezino dijete čeka duži put međusobnog upoznavanja i prihvaćanja. Sara može doživjeti da ju dijete odbacuje, što si može protumačiti da je loša majka jer ne zna kako sa svojim djetetom. Kroz niz frustrirajućih situacija, Sara može zaključiti da je njezino dijete jednostavno zločesto i teško odgojivo, tako će ga prezentirati drugima koji će vrlo vjerojatno dijeliti njezino mišljenje. Ali ispod toga nalazi se niz finesa koji grade odnos, detalja koje ćemo iznijeti i pokušati pronaći odgovore kako da odgoj ne bude mučenje, već izvor zadovoljstva.

Temperament opisuje kako dijete nešto čini, a ne što dijete čini. Drugim riječima, temperament opisuje kako se dijete ponaša. Primjerice, dva djeteta mogu uživati u ljuljanju u kolijevci. Jedno će reagirati burno, vrišteći od uzbuđenja, dok će drugo mirno uživati, eventualno smiješeći se, a možda će i zaspati. Kao što se djeca razlikuju po visini, težini, boji kose, tako se razlikuju po temperamentu.

Ukoliko roditelj ima sličan temperament kao i njegovo dijete,  bit će mu se lakše suosjećati s djetetom, razumjeti njega i njegovo ponašanje. S druge strane, ako su temperamenti različiti, roditeljima će biti puno teže identificirati se s djetetom i razumjeti ga. Prepoznati svoj temperament i temperament svojeg djeteta važan je alat za razumijevanje i usklađivanje.

 
Jelenina priča

Ja sam osoba koja voli znati unaprijed i planirati. U osam ujutro, kada se probudim, nakon doručka,  sjednem za kompjutor i napravim kratak plan što ću taj dan napraviti. Vikendi su mi rezervirani za izlete i prijatelje. Krštenje moje kćerkice isplanirala sam u sedmom mjesecu trudnoće, do zadnjeg detalja. Za vrijeme trudnoće uživala sam planirajući kako će mi izgledati dani kada krenemo u šetnje. Naivno sam mislila da će se i ona buditi u neko određeno vrijeme, pa će papati, pa ću je premotati, pa ćemo u šetnju i tako dalje i tako dalje. Na jednom predavanju na kojem smo slušali o temperamentu, s obzirom da sam bila trudna, predavač mi je zaželio jedno slatko, regularno i prilagodljivo djetešce.

I onda je na svijet došla mala Tonka,  niti malo regularna, a za prilagodljivost nisam još sigurna. Tonka se svaki dan budi u drugo vrijeme, jedan dan kaka dva puta, drugi dan ne kaka, spava joj se svaki dan u drugo vrijeme. Čitala sam da novorođenčad spava u prosjeku 20 sati dnevno i nasmijala se do suza, Tonkino dnevno spavanje svodi se na pola sata do sat vremena, a ako je baš jako umorna zna odrapiti i dva sata. Do sada nisam bila svjesna koliko čovjek stvari može napraviti za tako kratko vrijeme.
 
Svjesna toga da se djeca rađaju s naslijeđenim temperamentom, pretpostavila sam da je Tonka, za razliku od mene, osoba iregularnog temperamenta. Drugim riječima, prihvatila sam da će za uvođenje rutina poput kupanja-spavanja biti potrebno znatno više vremena i strpljenja nego za neku drugu djecu. Strpljenje se isplatilo – Tonka danas vrlo glasno prosvjeduje ako oko osam navečer nije u kupaoni na pripremi za spavanje.

* * *

Alexander Thomas, Stella Chess i Herbert G., pedesetih godina prošlog stoljeća proveli su istraživanje na temelju kojeg su utvrdili devet karakteristika temperamenta:
 
1. RITMIČNOST – odnosi se na razinu predvidljivosti djetetovih bioloških funkcija kao što su hranjenje ili spavanje. Djeca koja imaju potrebu za ritmom tražiti će hranjenje u točno određeno vrijeme, dok će ova druga biti puno spontanija i tražiti će sporadično. Kasnije u životu, s obzirom na temperament, neki ljudi krajnje proceduralno organiziraju svoje vrijeme (subotom se posprema stan, nedjeljom se ide na izlet…), dok drugi više iskorištavaju postojeće opcije u određenom trenutku (danas bi mogli….).

2. PRVA REAKCIJA – odnosi se na djetetov odgovor na nove ljude, nove igračke, nove ideje…Pristupa li dijete ljudima ili stvarima bez oklijevanja ili je stidljivo, treba mu dugo vremena se opusti, te pristupa novim situacijama s oklijevanjem.

3. PRILAGODLJIVOST – odnosi se na to koliko je vremena djetetu potrebno da se prilagodi promjenama u okolini. Prilagođava li se lako i jednostavno, bez otpora ili je u otporu i potrebno mu je duže vrijeme. Dijete koje se lako prilagođava brzo će prihvatiti novu rutinu, dok će djeci koja se teže prilagođavaju biti potrebno vrijeme kako bi prihvatili promjene.

4. INTENZITET REAKCIJE – odnosi se na razinu energije unesenu u odgovor, hoće li dijete na situaciju reagirati intenzivno ili mirno. Dijete se na vanjski podražaj može samo lagano mrštiti ili pak glasno ridati, može skakati i vrištati od uzbuđenja ili uopće ne pokazivati emocije.

5. RASPOLOŽENJE – odnosi se na to je li raspoloženje „pozitivno“ ili „negativno“. Kontinuum ide od pozitivnog i prijateljskog raspoloženja prema negativnom i neugodnom raspoloženju. Postoje djeca koja se češće smiju, „raspoložena“ su i ona djeca koja češće plaču i razdražljiva su. Naravno, niti jedno dijete nije uvijek u pozitivnom ili uvijek u negativnom raspoloženju, ali ova karakteristika temperamenta govori o tome kakvom će raspoloženju dijete biti sklono.

6. RAZINA AKTIVNOSTI – odnosi se na djetetovu fizičku aktivnost, kreće li se dijete stalno ili je mirno i neaktivno. Djeca kojima je po temperamentu potrebno kretanje znaju imati problema sa mirnim sjedenjem u razredu, dok se „mirna“ djeca dobro prilagođavaju nametnutoj organizaciji vremena. Djeca s visokom razinom aktivnosti češće trče i skaču, dok se djeca s nižom aktivnošću više oslanjaju na mikromotoričke sposobnosti, poput slaganja slagalica, bojanja i crtanja.

7. OSJETLJIVOST, SENZIBILNOST– hoće li dijete snažno reagirati ili uopće neće reagirati na „normalne“ promjene u okolini kao što su razina buke, sobna temperatura, mirisi, teksture, boje, bol…

8. USMJERENOST PAŽNJE – odnosi se na to hoće li se dijete nastaviti baviti nečim, pa čak i u situacijama kada je frustrirano zbog trenutnog neuspjeha ili će pak brzo izgubiti interes i prijeći na slijedeću aktivnost. Neka djeca odustaju lako, dok se neka mogu zabavljati s jednom te istom aktivnošću satima.

9. REAKCIJA NA OMETANJE – odnosi se na to koliko dijete ometaju vanjski podražaji, hoće li prekinuti aktivnost ili će nastaviti kao da se ništa nije dogodilo.

Je li temperament naslijeđen?

Kao i za sve djetetove karakteristike, tako niti za ovo nema jednoznačan odgovor. Temperament je djelomično naslijeđen, međutim, naslijeđena crta temperamenta može biti pod utjecajem okoline.

Mijenja li se temperament tijekom vremena?

Pokazalo se da su određeni aspekti djetetovog ponašajnog stila prilično stabilni tijekom vremena. To se obično odnosi na negativne emocionalne reakcije (poput straha ili razdražljivosti), reakcije na nove ljude ili situacije, dužina pažnje. Ali se isto tako pokazalo da djeca koja puno plaču kao novorođenčad, a kao petomjesečne bebe vrlo malo, imaju majke koje su osjetljive na dječje znakove, te adekvatno zadovoljavaju njihove potrebe.

Je li temperament vidljiv od samog rođenja djeteta?

Premda se kod neke djece mogu vidjeti neki aspekti temperamenta još dok su u maminom trbuhu, nema jednoznačnog odgovora na ovo pitanje.

Iako se to ponekada čini teško, dobro je imati na umu da je vaše dijete jedinka za sebe s vlastitim temperamentom. Ako ste vi osoba koja voli ritam, lako se adaptira, pozitivnog raspoloženja, lako pristupa ljudima, niske razine aktivnosti, a vaše dijete je osoba koja je spontana, teško se adaptira, u novim situacijama se povlači, negativnog raspoloženja, visoke razine aktivnosti, oboružajte se strpljenjem i ohrabrite njegove prirodne talente i sposobnosti.

Možete potrošiti mnogo energije i vremena da promijenite svoje dijete uz vrlo mršav rezultat. Primjerice ako je vaše dijete mirno i voli satima sjediti i crtati, nemojte ga na silu upisivati na nogomet ili sportsku gimnastiku jer je to dobro za njega. Ono što je puno učinkovitije je da mu uz određene  granice, pružite smjernice i podršku koja mu je potrebna da bi napredovao u skladu s vlastitim temperamentom.

Želite saznati više?

Više o temperamentu možete saznati na besplatnoj radionici koja će se održati 14. veljače 2011. od 18 od 20 sati u prostoru Centra Proventus, Nova cesta 190, Knežija.

Požurite s prijavom broj mjesta je ograničen.
Prijaviti se možete na: Jelena;  +385 91 520 0005; jelena@centarproventus.hr
Ili Tatjana; + 385 958043982; tatjana@centarproventus.hr

Autorice teksta: Jelena Vrsaljko i Tatjana Gjurković