Roditelji iz lovačko-sakupljačkih i zemljoradničko-stočarskih društva ne pišu priručnike o roditeljstvu, niti ih čitaju, niti se zamaraju metodama i tehnikama odgoja propisanim od strane vojske psihologa, sociologa i pedagoga. Unatoč tome, u primitivnim društvima odrastaju sretna, ispunjena, marljiva, odgovorna i zadovoljna djeca, pa zasigurno postoji niz dobrih savjeta koje bi takozvana WEIRD društva (Western/zapadnjačka-Educated/obrazovana-Industrialized/industrijalizirana-Rich/bogata-Democratic/demokratska) mogla preuzeti od njih.

Živimo u kulturi koja ima povijesno jedinstvena očekivanja o tome kako treba odgajati djecu. Ta se očekivanja temelje na vjerovanju da je svako dijete jedinstvena individua koja ima pravo samostalno donositi odluke. Nadalje, zapadnjačka društva vide djecu kao nevinu i krhku, naivnu i neiskusnu pa time i ranjivu. S obzirom na to da su ranjiva i nevina, potrebe djece važnije su od potreba odraslih ljudi te ih treba konstantno nadzirati kako bi ih se zaštitilo (od samih sebe i vanjskog svijeta). S takvim se uvjerenjima odgajaju današnja djeca.

U sakupljačkim i zemljoradničkim društvima takva bi se uvjerenja smatrala “nenormalnima” jer oni potpuno drugačije definiraju djetinjstvo, obiteljski život i drugačije se odnose prema djeci kao članovima društva.

Djetinjstvo je inovacija modernog doba

Antropolog David Lancy sa Sveučilišta u Utahu koji 40 godina proučava primitivna i tradicionalna društva, tvrdi da je “djetinjstvo” kako ga mi danas shvaćamo, inovacija modernog doba. U svojoj knjizi Raising Children: Surprising Insights from Other Cultures (u slobodnom prijevodu Odgoj djece: Iznenađujući uvidi iz drugih kultura), donosi nekoliko istina koje vrijede za podizanje djece u lovačko-sakupljačkim i primitivnim zemljoradničkim društvima:

– Bebe se obično smatraju ne-osobama koje će kroz posebne procedure tek s godinama postati ljudska bića.
– Djeca su najniže rangirani članovi društva.
– Zato što se ne mogu samostalno prehraniti i zaštititi, djeca na sebe preuzimaju moralni dug prema starijima koji o njima brinu, a taj dug će godinama vraćati kao odrasle osobe.

Ovo se suvremenom čovjeku čini možda dosta oštro i nehumano, no ne treba žuriti s osuđivanjem. Primitivna društva koja tako doživljavaju bebe i djecu, ujedno imaju niz genijalnih rješenja u odgoju koja možemo i mi preuzeti i prilagoditi sebi kada je potrebno.

Slobodna igra, satira, smijeh i zabava

Djeca u primitivnim društvima jedino mogu učiti iz primjera, odnosno po modelu, promatrajući odrasle u svemu što rade. No djeci je ujedno dozvoljeno imitirati odrasle u svemu što rade kroz igru uloga. Djeca mogu podijeliti uloge, kostimirati se i slobodno igrati na način da rekonstruiraju prizore iz svakodnevice (od religijskih događanja do odnosa među članovima plemena). Na taj način djeca razvijaju maštu i kreativnost, ali imaju šansu i “vježbati” životne situacije kroz igru od najranije dobi. Tako se upoznaju s pravilima i normama društva, uče razne vještine (socijalne, komunikacijske, motoričke…) i moralno-etičke smjernice.

U slobodnoj igri i igranju uloga kroz imitaciju stvarnosti djeca se jako dobro zabavljaju jer smiju biti sarkastična, zezati se, smijati, kreveljiti, izražavati se slobodno i nesputano. Njihova igra i imitacija nisu shvaćane kao nešto nepristojno i društveno neprihvatljivo.

Zajedničke igre

Grupe djece različitih dobi igraju se zajedno i kroz zajedničke igre (kao što je primjerice kod nas igra skrivača), oni uče pregovarati, komunicirati, poštivati pravila određena od strane njih samih ili grupe.

Cilj je održavati dobre odnose među sobom kako bi odrasle što duže držali izvan dječjeg kruga i odgodili bilo kakvu intervenciju odraslih u dječji svijet igre. Dr. Lancy sumnja da se moderno vršnjačko zlostavljanje događa upravo zato što se djeca danas ne uče od najranije dobi igrati u grupi, odnosno ne igraju se zajedničke igre i ne znaju surađivati.

Pomaganje odraslima

U primitivnim društvima ipak nije sve samo igra. Djeca od najranije dobi, čim nauče hodati i vještije držati predmete u rukama, počinju raditi rame uz rame sa svim odraslim članovima plemena. Bilo da skupljaju hranu, popravljaju neko oruđe, čiste oko šatora ili pomažu u pripremi hrane.
U modernom društvu odrasli često nemaju vremena niti strpljenja djecu učiti i čekati da nešto samostalno obave, pa većinu stvari radimo za njih. No pomaganje oko kućnih zadataka najbolji je put prema samostalnosti, odgovornosti, samopouzdanju, postavljanju i odrađivanju ciljeva. To je i dobra priprema za školu i bilo koju obavezu koju će dijete imati kasnije u životu.

Stoga vrijedi razmisliti o tome što je dobro u odgoju i postupanju prema djeci u primitivnim i tradicionalnim društvima, a može nam pomoći da djecu odgojimo u samostalne, vrijedne, kreativne, snalažljive i pozitivne odrasle ljude.