Mama dviju djevojčica, Meg Conley, napisala je vrlo zanimljiv blog na Huffingtonpostcom o rutini koju su ona i njezin suprug uspostavili u svome domu, a vezano za sigurnost i pozitivan odgoj svojih kćeri. Učinila nam se vrlo zanimljivom i korisnom za druge roditelje koji žele sa svojim školarcima izgraditi čvrstu i trajnu vezu i odnos u kojem će se otvoreno komunicirati o svemu što se u životu djece događa kada roditelji nisu blizu.
Naime, djevojčice pohađaju različite razrede i škole, i roditelji su sretni što tijekom dana prolaze kroz mnoga iskustva te su u interakciji s drugom djecom i odraslima. No istovremeno ih brine činjenica da cure rastu i da će se vrlo brzo početi odvajati od roditelja i jednog dana prestati dijeliti s njima svoja iskustva, razmišljanja i osjećaje.
Zato su odlučili na vrijeme tome doskočiti, pa svakoga dana za obiteljskom večerom djevojčicama postavljaju ista tri pitanja, s ciljem da se uspostavi povezanost i povjerenje, odnosno okruženje u kojem će se djevojčice osjećati ugodno govoriti o svemu što im se događa izvan doma.
Na koje si načine danas bila hrabra?
Filmovi, serije i igrice pričaju djeci priču o hrabrosti koja je uvijek nešto gigantsko, ekstremno i vezano za jako velike događaje. No obitelj Conley želi djevojčice naučiti da su mala hrabra djela važnija od nekih velikih gesta (npr. dizanje ruke na satu, zauzimanje za sebe ako im netko baci pernicu na pod i slično). Djevojčice moraju znati da su one gospodarice svoje hrabrosti i da je sve u njihovim rukama. Ovim pitanjem žele pomoći kćerima da u sigurnosti obiteljskog doma izgrade temelje na kojima će jednoga dana samostalno, neovisno i hrabro koračati kroz život, riskirati ili se snositi s teškim situacijama. Kad im jednog dana zatreba malo više hrabrosti, ona će biti duboko usađena u njihova srca.
Na koje si načine danas bila ljubazna i dobra prema drugima?
Djeca znaju biti okrutna. Meg Conley ne očekuje od svojih djevojčica da budu Majke Tereze, ali želi da budu svjesne što se događa u njihovoj okolini, da znaju detektirati problem i pokušaju ga riješiti kako bi svoje okruženje učinile boljim mjestom za sve ljude. Naše društvo već desetljećima uči djevojčice da biti ljubazan znači davati i biti poslušan. Za ovu obitelj ljubaznost i dobrota su razumijevanje drugih ljudi i postajanje snažnijima za te iste ljude. Primjenjeno u školsko okruženje, biti jak za druge znači obraniti prijatelja kojeg zadirkuju dok svi drugi šute, uključiti društveno izolirano dijete u aktivnosti i slično. Ovo pitanje ujedno djeluje preventivno, jer Conleyjevi ne žele da im djevojčice postanu zlostavljačice (bully). Ljubaznost i dobrota su snaga i hrabrost i treba ih vježbati poput mišića.
Na koje načine si danas bila neuspješna?
Neuspjeh je učenje i ne treba ga se bojati. Ono je ujedno i stepenica prema uspjehu. Ako djecu učimo da su neuspjesi, greške, krive procjene i padovi nešto loše i krivo, u njima ćemo izazvati osjećaj srama, manjak samopouzdanja i u konačnici izazvati u njima osjećaj da svaki neuspjeh trebaju skrivati ili o njemu lagati. Život je pun uspona i padova i kada smo u lošem periodu i u nečemu nismo uspjeli, to je zapravo prilika za učenje i situacija zbog koje trebamo biti jednako uzbuđeni i ponosni jer se trudimo i ne odustajemo. Stoga se u obitelji Conley neuspjesi slave jednako kao i uspjesi. Ovo pitanje djevojčice najviše vole, jer mogu otvoreno razgovarati o svojim negativnim osjećajima i nakon razgovora s mamom i tatom osjećati se bolje i spremnije za nove izazove.
Cijeli blog na engleskom pročitajte ovdje.