Biti roditelj malog sportaša nije nimalo jednostavan zadatak. Roditeljstvo je samo po sebi najizazovniji posao na svijetu, a ako u priču uvedemo sportske uspjehe i neuspjehe, naporne treninge i ponekad velike novčane i psihičke izdatke koje roditelj mora uložiti kao bi dijete napredovalo, odnos se komplicira i potrebno je imati na umu nekoliko načina kako izbjeći najčešće zamke u koje roditelji malenih sportaša znaju upasti.

Zamka 1: Prevelika uključenost

Djeca uglavnom vole na natjecanjima vidjeti obitelj i bližnje kako ih bodre u publici. Ipak, nekoj je djeci najveći stres pred važno natjecanje upravo majčin ili očev glas, pogled ili savjet. Roditelji se ponekad znaju poistovjetiti s djetetom, ispunjavajući na taj način neke vlastite, neostvarene sportske snove, pa je njihova uključenost u djetetov sportski život prevelika.

Takvi roditelji imaju stalnu potrebu kritizirati trenera, klub, sponzore, ali nerijetko i samo dijete jer nije ostvarilo željeni rezultat, nije odradilo trening kako spada ili općenito, nije zadovoljilo roditeljeve ambicije.

Zamka 2: Sebično sanjarenje

Mnogi će roditelji pod krilaticom “želim svojemu djetetu sve najbolje”, zapravo misliti “želim svojemu djetetu ono što ja mislim da je za njega najbolje”. Roditelji malih sportaša nešto su češće skloni takvom obrascu ponašanja. Slava, novac ili neki osobni, neispunjeni interesi, od roditelja znaju ponekad napraviti sebično biće koje ne vidi djetetove želje i mogućnosti već isključivo ide za vlastitim potrebama.

Djeca koja su u sportu od pelena, nerijetko u razdoblju puberteta žele odustati ili odustaju od sporta. Roditelji tada znaju započeti “kampanju” uvjeravanja kako je dotični sport put u djetetovu svjetliju budućnost te kako je predodređeno da se time bavi.

Živeći u iluziji mogućih uspjeha i karijere, ne uspijevaju vidjeti djetetove stvarne potrebe i želje već ga okrivljavaju za nedovoljan trud i nedostatak ambicije.

Zamka 3: Miješanje truda i žrtve

Poticati dijete da teži boljim rezultatima i većem fokusu na vježbu je pozitivno do one mjere dok roditelj ne počne miješati uloženi trud i žrtvovanje. Maleni sportaši svjesni su da su potrebna određena odricanja kako bi rezultati bili vidljiviji, ali u ta odricanja nikako ne smiju ulaziti školske obveze, druženje s prijateljima i djetetovo osobno vrijeme za odmor i razonodu.

Jedna od najtežih zamki u koje roditelji upadaju upravo je tjeranje djeteta da zbog sporta žrtvuje privatni život što nerijetko završi njegovom averzijom prema sportu i odustajanju. Sport je tek dio nečijeg života i osobnosti i nikako ne smije preuzeti sve slobodno vrijeme koje mu je na raspolaganju. Zdravo poticanje na vježbu nikako ne smije biti u kontekstu žrtvovanja privatnog života za sport. Ako u odraslijoj dobi dijete odluči žrtvovati prijateljstva, odnose i privatan život zbog sporta, to će onda biti njegova osobna odluka.

 

Neka sport bude djetetov odabir, a ne vaš

Ne postoji provjeren recept kako biti uspješan roditelj malenog sportaša odnosno roditelj uopće no nekoliko je jednostavnih, ali moćnih savjeta koji roditeljima mogu poslužiti kako bi izbjegli klasične zamke ove pozicije.

Razgovarajte sa svojim djetetom o njegovim željama i ambicijama. Osluškujte kakav stav izgrađuje prema sportu, sviđaju li mu se uvjeti na treninzima, kakav odnos ima s trenerom i drugom djecom. Ako postoji problem, ne morate ga odmah ispisivati s aktivnosti, ali dijete valja poslušati i voditi se, prije svega, onim što je njemu važno.

Uvijek nađite vremena da komplementirate njegove nastupe, natjecanja, uspjehe pa čak i situacije u kojima se nije iskazao. Pronađite nešto pozitivno u onome što radite i osnažite ga. Neka trener bude onaj koji će komentirati njegove sportske nedostatke, a vi budite roditelj i pružite mu podršku, neovisno o rezultatu.

Važno je da dijete vidi kako je vaš odnos prema sportu opušten, odnosno da na sport gledate kao na jednu od aktivnosti, jedan od načina na koji se dijete može izraziti. Podržite i njegove suigrače, uvijek lijepo pričajte o njima i nikada ne kritizirajte njihove roditelje pred djetetom ili trenere.

Dijete nikada ne uspoređujte s drugima i dajte mu prostora i ljubavi da razvije samoga sebe.