Djeca provode puno vremena ispred ekrana televizora, računala, tableta i pametnih telefona. To je realnost i tema koja je predmet sve većeg broja istraživanja. Stručnjaci žele znati kakve će to posljedice imati na njihov psiho-emocionalni razvoj i zdravlje, socijalizaciju i formiranje osobnosti. Dosadašnja istraživanja nisu previše optimistična. Pokazuju da korištenje pametnih telefona djecu, posebno tinejdžere, čini nesretnima, usamljenima, pa čak izaziva i neke ozbiljnije psiho-emocionalne probleme. Ovom temom bave se pedagozi, liječnici, socijalni pedagozi, psiholozi i čitava vojska stručnjaka.

Jedan od njih je i psiholog Ross Greene, autor knjige “Raising Human Beings: Creating a Collaborative Partnership with Your Child” koji svakodnevno radi s roditeljima i djecom te ima neke dobre savjete vezano za odrastanje u eri pametnih telefona.

Za Business Insider govorio je o problemima u ponašanju kod djece koji su posljedica pretjeranog korištenja pametnih telefona. Ross Greene tvrdi da tradicionalna metoda u kojoj roditelj pokušava kao snažni autoritet uspostaviti kontrolu nad postupcima i navikama djeteta, više jednostavno ne funkcionira. Brinuti o dobrobiti djeteta, po njemu ne znači da treba silom uspostavljati kontrolu, već partnerstvo s djetetom.

Pitanje za milijun dolara – kako djecu “skinuti” s pametnih telefona?

Najčešće pitanje koje Greene dobiva od roditelja je kako reducirati vrijeme koje njihova djeca provode pred ekranima pametnih telefona i na internetu. Njegov odgovor uvijek je isti.

“Kao prvo, roditelji trebaju imati određena pravila od samog početka, jer u mnogim slučajevima djeci se daje dozvola da elektroničke uređaje koriste kako god žele”, kaže Ross Greene i dodaje da je najveća greška roditelja što u startu telefone koriste kako bi djecu od nečega odvratili ili ih smirili tijekom neke konfliktne situacije. Stoga djeci treba postaviti od početka pravila kako će se uređaji koristiti, kada i zašto. Svi oni koji to nisu učinili, trebaju što prije postaviti pravila i dogovor s djecom. Nikad nije prekasno, kaže psiholog Greene.

Kod dogovaranja pravila, jako je važno da i djeca i roditelji iznesu svoje zabrinutosti, osjećaje i mišljenja u vezi korištenja pametnih telefona. Na taj način stvara se partnerski dogovor, odnosno ne nameće se samo volja roditelja. Posebno je to važno ako je dijete već godinama koristilo telefon i tablet kako mu se htjelo, a sada se odjednom uvodi red koji će u njima izazivati otpor.

Ross Greene savjetuje da roditelji puste djecu da se prva izjasne i kažu što misle, žele i osjećaju. Potom roditelj treba iskreno iznijeti svoju zabrinutost i objasniti zašto misli i želi da se vrijeme provedeno pred ekranima reducira i uravnoteži u svakodnevnim djetetovim aktivnostima.

U pozadini može biti nešto drugo

Iz njegove prakse i iskustva, psiholog Green kaže da djeca daju vrlo iznenađujuće i zanimljive odgovore kad ih se pita zašto toliko puno vremena provode pred ekranom. Mnogi se otvore i kažu kako nemaju stvarnih prijatelja, kako su usamljeni, osjećaju se isključeno iz stvarne socijalizacije, osjećaju se drugačijima, da nigdje ne pripadaju i ne znaju što bi sa slobodnim vremenom. Ne znaju kako sklopiti prijateljstvo i misle da ih nitko od vršnjaka ne voli. Kod takve djece, osobni uređaji postaju im prijatelji koje nemaju u realnosti.

Bez razgovora i diskusije, roditelji neće saznati ima li njihovo dijete spomenutih problema. Pa ako još jednostarano uvedu zabrane bez ikakvog objašnjenja, mogu napraviti više štete nego koristi. Mogu djetetu oduzeti jedini “izlaz” u svijet i ispušni ventil koji imaju za dublje emocionalne brige.

Ponekad će djeca kao objašnjenje za to što stalno vise na telefonu dati nešto banalnije: dosadno mi je, svi su na internetu, ne mogu propustiti chat u svojim grupama, zabavlja me i pomaže mi da budem “in” i slično. U tom slučaju roditelji će trebati također raditi s djetetom i pronaći mu neke druge zanimacije u slobodno vrijeme, ukinuti osjećaj dosade kod djeteta ili pak ga educirati da je puno važnije koja iskustva ima u stvarnom svijetu od onih površnih i besmislenih na internetu ili chatu.

U svakom slučaju, Ross Greene savjetuje da roditelji pokušaju doći do srži problema. Djecu trebaju navesti da sami kažu zašto su toliko puno na internetu i zašto stalno imaju telefon u rukama. Kad jednom dođu do razloga, lakše će se s djetetom dogovoriti oko novih pravila pomoću kojih će se korištenje mobitela svesti na razumne granice, a da svi budu zadovoljni.