" Mama isto tako tihim, možda još malo tišim glasom objašnjava: "Ovdje se ne pleše, ajde pristojno sjedi i čekaj na red."
„Mama, ali ja ne bih išla na ritmiku“, ponavlja mala Maja na stražnjem sjedištu auta. Mama koluta očima i što naglas a što u sebi po sto pedeset i drugi put ponavlja: „Ma što ti znaš, to je dobro za tebe, malo aktivnosti. E, da su mene moji roditelji htjeli voditi, tko zna gdje bih danas bila!“
„Htjela bih da moj sin bude sretan u životu, a on ima fiksnu ideju da želi biti automehaničar. Kako da mu objasnim da za svoje dobro mora završiti fakultet?“
Ova tri slučaja zorno prikazuju kako roditelji često ne slušaju svoju djecu. Kao roditelji često imamo viziju da naše djete odrasta u pristojnog (ma što god to značilo), uspješnog, perspektivnog mladog čovjeka ili ženu, s kojom bi se svaka majka ponosila. Još prije nego što se rodi zamišljamo bebu koja je baš po našim kriterijima. Za neke je roditelje to mirno, za neke živahno dijete. Za neke popustljivo i plaho, za neke buntovno i uporno itd.
Baš neki dan na našoj radionici iz programa „U ritmu djeteta“, jedna je mlada trudna buduća mama rekla da smo joj mi i drugi polaznici razbili iluziju. Naime, ona je zamišljala jedno veselo, nasmijano djetešce, kao s reklame, a nakon naših radionica shvatila je da tome ne mora biti tako. Nas smo dvije u tom trenutku znale da smo postigle cilj. Naime, roditelji u silnoj želji da dobiju baš „takvo“ dijete često ne poštuju djetetovu osobnost, ne prepoznaju ga kao osobu za sebe, već imaju potrebu „mijesiti“ ga dok ne ispadne kako su si oni zamislili. Naravno da to ne ide kako si roditelj zamišlja i u tom procesu pretvaranja djeteta u osobu koja ono nije dolazi do velikih nedoumica, konflikata i nerazumijevanja.
Adaptirana djeca će se prilagoditi roditeljskim zahtjevima, pristojno će se ponašati, ići će na karate, premda bi radije igrali šah; družit će se s djecom, premda bi radije čitali knjigu u sobi; upisat će medicinu, premda im se povraća kada vide krv. U tom slučaju velika je vjerojatnost da takvo dijete jednoga dana kao odrasla osoba neće zadovoljiti svoje autentične potrebe te će stoga proživjeti jedan banalan život i dalje se adaptirajući na zahtjeve. Ovoga puta na zahtjeve partnera, pretpostavljenog, pa čak i svoje djece. Ukoliko se susretnu s pojmom rada na sebi, postoji šansa da će prekinuti takav banalan scenarij i ostvariti svoj puni potencijal.
Buntovna će se djeca, za razliku od adaptiranih, boriti protiv roditeljskih zahtjeva. Često će biti protiv samo zato da budu protiv, a ne zato što zaista nešto ne žele ili ne trebaju.
Male svađalice, za koje se može na prvi pogled činiti da se bore za sebe, no dubljom analizom dolazimo do toga da se često bore protiv sebe. Ako se takvo buntovno dijete upiše, primjerice, u jezičnu gimnaziju, premda je ono htjelo u školu za primijenjenu umjetnost, ali su roditelji inzistirali, može pasti prvi razred samo zato da roditeljima dokaže da su u krivu. Naravno da je to štetno po njega samoga, zbog čega kažemo da se takvo dijete zapravo štetno adaptiralo. Kao odrasla osoba ono će se često boriti protiv autoriteta ugrožavajući svoj položaj i status.
Između ostalih i ovo su dobri razlozi zašto je bitno prepoznati i slušati svoje dijete.
Kakvo će dijete biti uvelike ovisi o njegovoj nasljednoj komponenti osobnosti koju nazivamo temperament. Odnos roditelja i djeteta je harmoničniji ukoliko si odgovaraju po temperamentu. Ukoliko su pak oboje, primjerice, neprilagodljivi i burnih reakcija možemo očekivati kaos.
U pokušajima odgajanja „pristojnog“ čovjeka često zaboravljamo slušati dijete. Dijete nam govori na ovaj ili onaj način. Na nama roditeljima je da ga slušamo i prepoznajemo njegove potrebe.
Najčešći, a ujedno i najveći problemi s kojima smo se do sada u našoj praksi susrele jest roditeljsko neuspješno prepoznavanje djetetovih potreba i adekvatna reakcija na njih.
Uzmimo za primjer dijete koje je stalno u otporu. Vrlo često takvoj se djeci prišiva etiketa da su zločesta. Na taj način opisujemo to dijete kao zločestu osobu. Nakon učestalog ponavljanja dijete počinje vjerovati u to da je zločesto i ponaša se na način zbog kojeg će ga i dalje etiketirati kao zločesto. U ovom smo slučaju prekršili pravilo uspješnog odgoja a to je: Nikada ne kritizirati osobu, već njeno ponašanje.
Dakle djetetu koje je često u otporu reći ćemo nešto poput: „Ne sviđa mi se kada se tako ponašaš!“ (opisati ponašanje i što nam se u njemu točno ne sviđa).
Naša kritika ponašanja reakcija je na to što nam smeta, ali prava intervencija tek predstoji, a to je da se zapitamo zašto je ono takvo?
Njegov je otpor najčešće samo simptom koji oslikava dugotrajnu interakciju.
Primjerice, ako dječaka roditelji često ostavljaju kod bake i djeda, tj. ono slobodno vrijeme koje imaju ne provode s njim, on se može osjećati napušteno, razočarano i ljuto. Taj isti dječak može biti u otporu i kada konačno dođe roditelj po njega, može se početi svađati s njim tako da roditelj zaključi da je bolje da bude kod bake jer baka kaže da je kod nje bolji. Naravno da će biti bolji ako baka zaista provodi vrijeme s njim igrajući se i razgovarajući, a ne ostavlja ga da npr. gleda crtić. Ukoliko uspijemo dobiti odgovor zbog čega se dijete ponaša na način na koji se ponaša, tada ćemo doći i do njegove potrebe. U ovom primjeru, dječak je silno željan roditelja, ali budući da se svjesno ili nesvjesno osjeća odbačenim, on neće pokazati svoj pravi osjećaj već će ga zatomiti i pokazati samo ljutnju ili nervozu prema roditelju.
Preduvjet uspješnog odgoja jest rad roditelja na sebi
Zbog svega toga mi smatramo da je preduvjet uspješnog odgoja rad roditelja na sebi. Po nama, uspješno odgajati dijete znači živjeti s njim i ponašati se spontano, iskreno i bez autocenzure. U tom slučaju vrlo je vjerojatno da će biti zadovoljene njegove potrebe za pažnjom, za druženjem s nama.
Što znači „živjeti s djetetom“? Ovdje, naravno, ne mislimo na boravak s djetetom u istom životnom prostoru. Majka koja ne živi s djetetom, živa će se pojesti jer nije stigla skuhati ručakzato što joj je mali bio nemoguć, tražio je svu njenu pažnju, pa je ona bila rastrgana između njega u ležaljci i ručka na štednjaku. Majka koja živi s djetetom uključit će dijete u pripremanje ručka, čime će djetetova potreba za pažnjom biti i te kako zadovoljena, ili će ugasiti plin, a započeti ručak kasnije. No postići takvu spontanost nije uvijek jednostavno. Zato je rad na sebi s ciljem postizanja spontanosti preduvjet dobrog odgoja.
Rad na sebi nije težak i mukotrpan, ne znojimo se pri tome; svodi se na osvještavanje i rješavanje ograničavajućih uvjerenja.
Na taj način postajemo manje opterećeni što ćemo i kako ćemo, nego jednostavno - živimo. A to je najbolje što možemo učiniti za svoje dijete.
Steve Biddulph u svojoj knjizi „Tajna sretne djece“ kaže da je za dijete najvažnije (i to tim redoslijedom):
1. Raditi na sebi
2. Raditi na odnosu s partnerom
3. Raditi na odnosu s djetetom
Mi se apsolutno slažemo s njim.
Na žalost, kao roditelji često to zaboravljamo i grozničavo se koncentriramo na treće, ne postižući onaj rezultat koji bismo htjeli.
Trening za roditelje
Ako imate volje i želje raditi na sebi i mijenjati se, pridružite nam se na praktičarskom treningu NLP-a „Na krilima promjene“.
Trening je podijeljen na deset modula na kojima ćemo kroz deset mjeseci raditi na promjenama ograničavajućih uvjerenja, na osvještavanju osobne povijesti i životnih priča, na otkrivanju sebe i svojih autentičnih potreba. Sve s ciljem promjene kako ne biste ono što vam smeta i što vas ograničava prenijeli na svoju djecu.
Dragi roditelji iz Istre, ukoliko ste zainteresirani, također se javite. Jer praktičarski trening kreće i u Puli.
Za više informacija nazovite Jelenu na 091 520 0005 ili joj napišite mail na jelena@centarproventus.hr. Rado će odgovoriti na sva vaša pitanja.
Svakodnevnu pomoć roditeljima pruža i Centar Proventus kojem se također možete obratiti s punim poverenjem i poboljšati svoj odnos s djetetom, pomoći djetetu u razrješenju emotivnih i drugih problema te mu pomoći u odrastanju.
Više informacija:
Jelena Vrsaljko, psihoterapeut, certificirani trener komunikacijskih vještina
Tatjana Gjurković, dipl.psiholog, certificirani terapeut igrom
Centar Proventus, www.centarproventus.hr