Praktične smjernice za nenasilno odgajanje djeteta

Prema Konvenciji o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda , tjelesno kažnjavanje u Europi nije dopušteno.

dijete_pixabay

U Hrvatskoj je to regulirano Obiteljskim zakonom u kojem stoji da je zabranjeno tjelesno i drugo ponižavajuće kažnjavanje. No ipak, neki roditelji su uvjereni da je tjelesno kažnjavanje (odnosno udaranje djeteta rukom ili predmetom) učinkovit način postizanja toga da djeca učine ono što im je rečeno.

Neka su istraživanja su pokazala da djeca koja su doživjela tjelesno kažnjavanje mogu imati:

  • slabije mentalno zdravlje (sklonost depresiji, manjak samopouzdanja)
  • niže moralne standarde i slabije razvijenu samoregulaciju (nasilje ih ne može naučiti razlozima i načinima ispravnoga ponašanja)
  • društveno neprihvatljivo ponašanje i pojačanu agresivnost (tjelesno kažnjavanje djeci daje dojam da je nasilje normalno, učinkovito i prihvatljivo)
  • lošiji odnos s roditeljima (nasilje ih ne uči da poštuju roditelje, već da ih se boje te ih potiče na otpor i osvećivanje roditeljima)

Međutim, treba naglasiti da tjelesno kažnjavanje nije jedino ponašanje koje može ostaviti traga na zdravlju djece. Važno je izbjegavati i ostale oblike ponašanja kojima se djeca degradiraju i ponižavaju, uključujući ismijavanje, izazivanje u djeteta osjeća bezvrijednosti, nesposobnosti, nevoljenosti ili straha.

[PROČITAJTE I OVO: Tjelesno kažnjavanje pretvara djecu u agresivce]

Smjernice za odgajanje nenasilnog djeteta

Nenasilno odgajanje djeteta ni na koji način se ne može povezati s popustljivim roditeljstvom. Iznimno je važno izbjeći vrijeđanje djeteta te ugrožavanje njegove samosvijesti i dostojanstva. Naime, ono što bi roditelj trebao osuditi je neželjeno ponašanje, a ne dijete. Roditelj bi također trebao razmisliti o djetetovoj sposobnosti da razumije i slijedi pravila te o okolnostima i ozbiljnosti problema. Isto tako, prilikom postavljanja granica, roditelj bi trebao voditi računa o tome što je dobro za dijete, sukladno njegovu uzrastu i stupnju razvoja te razmisliti o razlozima zbog kojih ih određuje.

Iskustva roditelja pokazala su da se može izbjeći prisila u odnosu s djecom ako su već od njihova rođenja s njima uspostavili odnos pun osjećaja, zadovoljstva i poštivanja. Ključ uspješnog poučavanja djece da sama reguliraju svoje ponašanje leži u uspostavljanju obostranog poštovanja i u očekivanju suradnje s djecom od njihove najranije dobi.

Da bi djeci pomogli pomogli naučiti pozitivne oblike ponašanja, roditelji mogu:

  • djetetu redovno pružati pozitivnu pozornost bez obzira na djetetovu dob
  • pozorno slušati svoju djecu i pomoći im da izraze osjećaje
  • pomoći im da shvate moguće posljedice svojih izbora
  • poticati pojavu poželjnih ponašanja pridajući im pozornost i hvaleći ih, a ignorirati manje manifestacije neželjenog ponašanja
  • ponašati se kao što bi željeli da im se dijete ponaša, komunicirati s djetetom s poštovanjem i svojim primjerom pokazati kako se rješavaju konflikti

Podržavanje poželjnih oblika ponašanja i smanjivanje onih neželjenih najbolje najbolje polazi od ruke roditeljima koje njihova djeca poštuju. Novija istraživanja potvrdila su kako djetetova samoregulacija i suradnja nisu posljedica roditeljskih disciplinskih postupaka, već izviru iz pozitivnog odnosa roditelja i djeteta.

(Izvor: Roditeljstvo u najboljem interesu djeteta i podrška roditeljima najmlađe djece, autorice Ninoslava Pećnik i Branka Starc)