Roditeljstvo, između ostalog, zahtijeva odgovornost pa čak i kad je u pitanju izbor riječi. Komunikacija između djeteta i roditelja iznimno je bitna i na svaki element od kojeg se ona sastoji treba dobro pripaziti. Još u djetinjstvu, mozak se formira na osnovu socijalnih interakcija, a način na koji se roditelji odnose prema svojoj djeci tj. kako međusobno komuniciraju, ona usvajaju kao sliku o sebi.

Ne kaže se za bezveze da riječi znaju boliti više od batina. Određene rečenice kod djeteta mogu biti skroz pogrešno protumačene, imati kontraproduktivan utjecaj te ostaviti trajne ožiljke. Kako bi se sve to izbjeglo, stručnjaci za odgoj ističu da djeca neke riječi, fraze i rečenice ne bi trebala čuti, čak i ako su roditeljske namjere najbolje. Evo na što biste trebali pripaziti, upozoravaju na portalu BrightSide.

Odrasli se uvijek trebaju slušati

Djeca zapravo misle: “Svi odrasli su pametni i dobronamjerni. Moram učiniti sve što oni kažu.” Ova rečenica može biti vrlo opasna jer djeca mogu misliti da moraju vjerovati svemu i svakome, uključujući i nepoznate ljude.

Bolje  je reći: “Moraš slušati svoje roditelje!” To će pomoći djetetu razviti kritičko mišljenje i “zdravo” nepovjerenje prema strancima.

Prestani plakati

Djeca zapravo misle: “Nije dobro pokazivati osjećaje!” Ako budem plakao, bit ću kažnjen!” Izbjegavajte ovakve konstrukcije rečenica jer sudržavanje od emocija kod djeteta u kasnijoj dobi može izazvati agresivno ponašanje.

Bolje je reći: “Reci mi što te muči? Zašto plačeš?” Ako je dijete palo, možete ga upitati: “Plačeš li zato što te boli ili zato što si prestrašen?” Kod većine djece ovakva pitanja “upale” i najčešće potaknu konverzaciju.

Ne budi pohlepan

Djeca zapravo misle: “Sve moram dijeliti. Ništa nije moje!” S vremenom, dijete će se zbog ovakvog razmišljanja početi smatrati žrtvom. Neće znati ni moći zaštititi svoje osobne interese i vrijednosti jer će misliti da nije toga vrijedan.

Bolje je reći: “Hoćeš li dopustiti dječaku da se malo poigra s tvojom igračkom? Možda da se malo zamijenite za igračke?” Dajte djetetu mogućnost izbora i upravljanja. Ako je dijete protiv dijeljenja svojih igračaka, ne inzistirajte.

Pogledaj ovu dragu djevojčicu/dječaka

Djeca zapravo misle: “Gori sam od ostalih. Nema smisla ni pokušavati!” Ukoliko se dijete bude uspoređivalo s drugima, to ga može dovesti do manjka samopoštovanja te do mišljenja da nikad ništa neće uspjeti postići.

Bolje je reći: “Volim te! Ti to možeš!” Stavite naglasak na djetetove mogućnosti i sposobnosti i pokažite mu da vjerujete u njega. Upamtite, svako dijete je posebno na svoj način i u svakom se krije neki talent.

Pričat ćemo kod kuće

Djeca zapravo misle: “Možda će me roditelji kazniti.” Oni me ne vole. Ne želim ići kući.” Zbog ove roditeljske izjave, dijete na dom može početi gledati kao na mjesto gdje ga očekuje kazna.

Bolje je reći: “Dopusti mi da ti objasnim što me uzrujalo!” Ako djetetu objasnite svoje viđenje stvari, možda će ubuduće ipak malo promisliti prije nego što učini nešto što bi vas moglo uzrujati.

Premlad/ a si da o tome razmišljaš

Djeca zapravo misle: “Želim znati! Ako mi ti ne želiš reći, pitat ću nekog drugog!” Ako dijete ne dobije odgovore na svoja pitanja, potražit će ih negdje drugdje. Nemojte si dozvoliti da drugi odgovaraju umjesto vas.

Bolje je reći: “Ne mogu ti još odgovoriti na to pitanje. Daj mi malo vremena da promislim!” Ovakvim pristupom nećete “pasti” u djetetovim očima i ono neće izgubiti povjerenje u vas.

Deset najčešćih grešaka kod odgoja i discipliniranja djece