Izgradnja samosvijesti u ranom djetinjstvu dobra je baza za bolje samopouzdanje kasnije u odrasloj dobi. Roditelji imaju moć i važnu ulogu u poticanju i izgradnji pozitivne slike o sebi kod djeteta. Štoviše, dijete će upravo kod roditelja tražiti znakove pomoću kojih će stvarati sliku o samome sebi. Pozitivna slika o samome sebi jedan je od najvažnijih i najvećih darova koje možete dati svome djetetu. Donosimo sedam načina koji pomažu vašem djetetu da samo sebe vrednuje na pozitivan način.

1. Dajte djetetu (lagane) izbore

Roditelji najčešće donose odluke za vlastito dijete kako bi se stvari odrađivale brže i kako bi se uopće nešto obavilo i napravilo. U niz slučajeva to doista je jedina opcija, posebno kod važnih životnih ili svakodnevnih situacija. No postoji i niz onih manjih i lakših u kojima možemo djetetu dati da samo donese odluku i izabere što želi. Naravno, uvijek pazite da su izbori sigurni za dijete i da ste vi ti koji kontrolirate situaciju. Na primjer, nećete djetetu dati da odluči hoće li nositi kacigu dok se vozi na bicikliću ili neće, jer tu izbora nema. Kaciga se mora imati na glavi. Međutim, djetetu možete dati mogućnost da izabere hoće li nositi kišobran ili kabanicu do vrtića, hoće li jesti jabuku ili krušku, hoće li crtati ili slagati puzzle. Ove male odluke pripremit će dijete za one mnogo teže i važnije koje će doći pred njega u odrasloj dobi. A dobre životne odluke temelj imaju u zdravom samopouzdanju.

2. Hvalite dijete, ali na ispravan način

Mnogi roditelji instinktivno i bez razmišljanja hvale dijete za sve što napravi. Općenito svaki roditelj voli vjerovati da je njegovo dijete najpametnije, najljepše, naj, naj, naj. Iako je to vjerojatno istina i vaše dijete jest malo divno čudo, imajte na umu da mu pohvaljivanjem bez reda i smisla ne radite uslugu. S vremenom dijete će izgubiti osjećaj da se pohvala treba zaslužiti, a i osjetit će neiskrenost jer je svjesno da nije baš u svemu najbolje. Ako je dijete u nečem bilo prosječno, na primjer u nekoj igri, bolje je reći: “Danas nije tvoj dan i nemaš sreće, ali ponosna sam što nisi odustala i što si odigrala do kraja”, umjesto “Ti si najbolja, super si igrala, drugi su varali, pa svi znaju da si najbolja u svemu”. Dijete pohvalite kada doista osjećate da je u nečemu pobjedilo samo sebe.

3. Dozvolite mu da preuzima manje rizike

Izgradnja samopouzdanja načelno se svodi na samostalno prevladavanje malih prepreka. To znači da roditelji ne trebaju trčati i spašavati dijete svaki puta kad ono naiđe na neki problem. Na primjer, dozvolite djetetu da si samo natoči mlijeko u šalicu. Jednostavno stisnite zube i budite spremni da će mlijeka biti po cijeloj kuhinji. No čak i ako ne uspije od prve, dijete želi samo svladati tu vještinu i ponekad mu to treba dozvoliti bez obzira na nered koji će nastati. Još genijalnije je da dozvolite da dijete napravi nered, a potom ga potaknete da uzme papirnate ručnike i samo obriše proliveno mlijeko.

4. Pomognite mu da uči iz neuspjeha

Kada dijete nešto pokušava napraviti ali ne uspije od prve, druge ili treće, vrlo često se događa da želi odustati. Tada je potrebno dijete podsjetiti da to nije neuspjeh već učenje. Nitko nikada u ničemu nije bio dobar bez niza vježbi, pokušaja i pogrešaka. Svaki pokušaj donosi neku novu spoznaju. Ono što nikako nemojte govoriti djetetu je da vas je razočaralo, da je neuspješno i da nikada od njega ništa neće biti. Roditelj ne smije biti sudac uspjeha ili neuspjeha, već mentor koji će voditi dijete u smjeru napredovanja. Mentor također uči dijete da vjeruje u sebe i svoje sposobnosti te ga uči da bude strpljivo.

5. Pokažite mu kako prihvatiti druge

Djeca (kao i odrasli) konstantno moraju navigirati kroz tuđa mišljenja i okolinu koja često osuđuje, stavlja pred njih izazove i pobuđuje razne emocije. Okolina će itekako utjecati na djetetovu sliku o samome sebi. Zato je važno dijete naučiti da prihvaća drugu djecu i da ih ne osuđuje i prosuđuje prema njihovom društvenom statusu, izgledu, sredini iz koje dolaze i slično. To ujedno znači da dijete treba učiti da nikoga ne mrzi i ne diskriminira. To je važno zato što djeca koja prihvaćaju druge, imaju više samopouzdanja suprotstaviti se i zauzeti za sebe i to na ispravan način.

6. Ne projicirajte svoje strahove, nezadovoljstva i nesigurnosti na dijete

Ovo je najteže. Ako se bojite, primjerice, pasa, svoj strah ćete vrlo vjerojatno prenijeti na dijete jer svaki put kada vam se približi nepoznati pas, vi ćete početi drhtati i vikati: “Dođi ovamo, makni se od psa, ugrist će te!” Postoje i mnogo suptilniji strahovi i razočaranja koja su zapravo mamini ili tatini, a ne djetetovi. Na primjer, ako dijete neće biti primljeno u školski rukometni tim, to bi tatu moglo rastužiti i razgnjeviti puno više nego sina ili kćerku kojima zapravo to nije tako strašna stvar. Tati možda neće biti jasno kako se njegov sin ili kćer tako lako snose s razočaranjem, sve dok ne shvati da se zapravo radi o njegovoj bolnoj uspomeni koja je zapeckala. Vlastite negativne osjećaje ne treba lijepiti na dijete.

7. Podsjetite ga češće da ga volite bezuvjetno

Za djecu je svaki dan nova borba jer trebaju sami sebe izgraditi u svijetu i okolini koji često nisu prijateljski nastrojeni. Zato je važno da dijete ima bazu, zonu udobnosti i sigurnosti u kojoj se može napuniti energijom i pozitivom. Ta baza je obitelj, odnosno roditelji kojima je zadatak djetetu davati do znanja da ga vole bezuvjetno. I kad je uspješno i kad je neuspješno. I kad se ponaša dobro i kad se ponaša loše. Svi griješimo, svi ponekad nismo najbolje verzije sebe niti možemo biti najbolji u svemu, ali važno je da nas kao takve prihvaćaju barem oni najbliži. Djetetu nikada ne možete previše puta reći “volim te”.