Odgoj djeteta ogroman je izazov s kojim se susreće većina ljudi. Često puta se čuju komentari roditelja o različitim odgojnim stilovima i pritupima koji nekoj djeci odgovaraju, dok kod neke druge djece uopće ne „djeluju“. Zašto je tome tako?

Važno je biti svjestan toga da je i svaki roditelj odgojen na određeni način i da to može biti povezano s time kako će on odgajati svoje dijete. Naime, kroz život i komunikaciju s roditeljima neki obrasci se na nesvjesnoj razini „usade“ u nas i, htjeli mi to ili ne, njihov odraz se često može vidjeti u odnosu na sljedeću generaciju. Izuzetak tome jesu oni ljudi koji kroz rad na sebi te obrasce osvijeste i razriješe.

Tako npr. ako neki roditelji nisu adekvatno odgovarali na djetetovu emociju tuge, jednoga dana kada to dijete postane roditelj, velika je vjerojatnost da i ono neće znati adekvatno odgovoriti na izražavanje tuge kod svoga djeteta. Stoga je, za dovoljno dobar odgoj, potrebno razmišljati o tome kako adekvatno odgovarati na dječje emocije.

Još jedan izazov u odgoju je i djetetov temperament, ili još točnije – odnos roditeljeva i djetetova temperamenta. Naime, jasno je da će na nekim dimenzijama temperamenta roditelj i dijete biti slični, a na nekima različiti. Isto tako, temperament djeteta je u jednom odnosu s majčinim temperamentom, a u drugačijem odnosu s očevim temperamentom. Te kombinacije mogu dati odgovor zašto nam je neke stvari lakše, a neke teže iskomunicirati s djetetom. Biti svjestan svog, ali i djetetova temperamenta, može uvelike olakšati odnos s djetetom te unijeti veću kvalitetu u odgojni pristup.

Postavljanje granica svakako je nešto što zahtjeva najviše roditeljske energije, ali i drugih resursa kao što su kreativnost, snalažljivost i sl. Postoje brojne knjige koje se bave ovim područjem. Svuda se navodi kako treba biti ustrajan, dosljedan, jasan…ali, unatoč tome, brojni roditelji i dalje imaju poteškoća oko discipliniranja djeteta. Kroz naš višegodišnji rad s djecom i roditeljima iskustvo nam je pokazalo da je učinkovita tehnika koja se satoji od tri koraka. Pri postavljanju granica jako je važan prvi korak u kojem se djetetu treba priznati, odnosno na glas izgovoriti njegova želja ili potreba. Tako djetetu šaljemo poruku da smo ga čuli i razumjeli. Drugi korak je jasno izricanje granice, dok treći korak daje djetetu alternativu kroz koju dijete može zadovoljiti svoju primarnu potrebu, ali na nama prihvatljiv način.

Na programu Centra Proventus „Vrijeme za nas“ govorit će se upravo o ova tri područja u djetetovom odgoju i to kroz tri subotnje radionice. Osim toga program sadrži i radionice s djecom i roditeljima, a primarno je namijenjen roditeljima djece od 3 do 5 godina. Program počinje 25.8.2014., a više informacija možete naći na web stranici http://www.centarproventus.hr. Ili na e-mailu: tea@centarproventus.hr

Autorica teksta: Tea Knežević, mag.psych, praktičarka terapije igrom