godine, znanstvenici su podijelili 90 predškolaca u tri grupe.
Jedna grupa trebala se slobodno igrati s predmetima iz kućne okoline, među kojima su bili papirnati ručnici, odvijač, drvena daska i spajalice za papire. Druga grupa trebala je imitirati jednog od ispitivača koji je spomenute predmete koristio na uobičajeni način. Djeca iz treće grupe trebala su nacrtati što god žele, a da spomenute kućanske predmete nisu prije toga vidjela.
Svaka od grupa imala je na raspolaganju 10 minuta za obavljanje zadatka. Odmah nakon izvršenja, istraživači su postavili djeci novi zadatak - da iznesu ideje na koji način bi se papirnati ručnici, odvijač, daska i spajalice mogli najbolje isoristiti. Djeca iz prve grupe koja su se s predmetima igrala, dala su prosječno tri purta više neobičnih, kreativnih ideja kako iskoristiti predmete od djece iz druge dvije grupe. Ovo istraživanje upućuje na zaključak da igra potiče na kreativno razmišljanje.
Slobodno igranje također pomaže u razvoju govornih vještina o čemu svjedoči istraživanje objavljeno 2007. u časopisu Archives of Pediatrics & Adolescent Medicine. Istraživači sa University of Washington dali su kutiju s kockicama djeci iz slabostojećih obitelji, dobi od 18 do 30 mjeseci. Roditelji te djece, kao i roditelji djece iz druge grupe koja nisu dobila kockice ali potječu iz sličnih obitelji i iste su dobi, motrili su koliko se djeca često igraju. Nakon šest mjeseci, djeca koja su se igrala s kockicama pokazala su znatno bolje rezultate na jezičnom testiranju od druge grupe djece. Ipak, istraživači nisu sigurni da li su ta poboljšanja izravno rezultirala igranjem s kockicama kao takvima ili se radi više o situaciji u kojoj su djeca zbog igre manje vremena provodila u neproduktivnim aktivnostima kao što je gledanje TV-a.
Slobodno igranje povezano je i s maštanjem koje također treba poticati ili barem ne zakidati kod djece. Djecu treba učiti da su igra bez pravila ili razmišljanje bez smjernica korisni i dobri za njih. Kako bi razvijali maštu i kreativnost te je naučili izražavati, djeca bi trebala imati dovoljno slobodnog vremena, odnosno neku vrstu praznog hoda u svojoj svakodnevnoj rutini kada nisu stimulirani zadacima. U tim trenucima nije dovljno upaliti televizor, samo zato jer ne znaju što bi sami sa sobom. Televizija drži njihove misli zarobljenima u okvirima onog što se prikazuje i ne ostaje mjesta za maštanje i sanjarenje. Djeca tada ne koriste vlastitu imaginaciju kao sredstvo zabave, već im je umjetna imaginacija ponuđena na pladnju.
Mogućnost maštanja omogućuje osobi da ispuni neispunjeno vrijeme s ugodnim osjećajem koji može nositi uvijek sa sobom. Ipak i ova vještina zahtjeva određenu vježbu.
Započnite s Lego kockicama. Ali sakrijte upute. Sve mora biti - bez pravila! (JKo)