Mališani će, u vrijeme kada krenu u osnovnu školu, već početi s povlačenjem u sebe, te će zasigurno pokazivati kako im je potrebna privatnost. Ovo se prvenstveno odnosi na roditelje, budući da će krenuti graditi jedan svijet koji se vrti oko prijatelja, a u kojem za mamu i tatu jednostavno nema mjesta. Većina roditelja prepoznati će te znakove i djetetu dati dovoljno privatnosti na ovom području.
Međutim, što je s mališanima koji još uvijek nemaju ovu potrebu, ali isto tako - ne mogu ju niti shvatiti? U prvih nekoliko godina života dijete će svakodnevno istraživati svijet oko sebe i bez ustručavanja prilaziti mnogim ljudima, upravo zato što osjećaj za nečiju privatnost još uvijek nije razvilo. Tu bi trebali "uskočiti" roditelji, koji će malo – pomalo mališanu objasniti važnost poštivanja privatnosti ljudi s kojima se susreću.
Poštivanje privatnosti i osobnog prostora
Naravno da nije lak zadatak objasniti malom djetetu što je privatnost i kako bi ju trebalo poštivati. Neprestano grljenje ljudi (čak i onih nepoznatih), trčanje prema njima, hvatanje za ruku, normalna je stvar u životu svakog dvogodišnjaka koji još uvijek ne može shvatiti kako nisu svi ljudi druželjubivi. Naravno, nitko tko je blizak s obitelji ovakvo ponašanje neće zamjeriti, no kad – tad mališan će naići na nekoga kome ovi potezi neće odgovarati.
Razgovor o tome zašto to nekim ljudima točno smeta, neće voditi ničemu. Međutim, možete naučiti mališana da prije zagrljaja pita osobu smije li ju zagrliti, ili primiti za ruku. Kada vidite dijete da kreće prema osobi, upozorite ga na to što bi trebalo učiniti. Već nakon nekoliko upozorenja, mališanu bi trebalo ući u naviku da pita drugu osobu je li to u redu.
Osobne stvari
Baš kao što je slučaj prilikom kontakta s drugim osobama, kad su osobne stvari u pitanju također bi trebala postojati određena pravila. Najjednostavniji način za približiti mališanu zašto bez pitanja ne bi bez pitanja trebao dirati tuđe stvari, jest na vlastitom primjeru. Pitajte ga kako bi se osjećao kada bi netko bez pitanja ušao u njegovu sobu i uzeo mu omiljenu igračku u ruke.
Dakako, i ovdje bi u početku trebalo vrijediti pravilo roditeljskog upozoravanja prije nego što mališan posegne za određenim predmetom. Zaustavite mališana kada vidite da kreće prema tuđim stvarima i podsjetite ga na to da bi trebao pitati za dopuštenje. Velika je vjerojatnost da ova praksa u početku može izazvati frustracije kod male djece, no veoma će im brzo ući u naviku.
Važnost privatnog razgovora
U procesu otkrivanja svijeta oko sebe mališan će u svakom trenutku imati potrebu znati sve što se oko njega događa. I ta je znatiželja sasvim normalna te itekako poželjna. No, djetetu bi trebalo objasniti u kojim se situacijama može priključiti razgovoru.
Kada velika skupina ljudi glasno razgovara, nema štete u tome da se dijete jednostavno "ubaci" u raspravu. Međutim, kada vidi dvoje ljudi da razgovaraju jedan blizu drugoga, recite mališanu da nije pogrešno da se priključi, no da bi trebalo pitati za dopuštenje. U početku, naučite ga da se prije "uskakanja" u tuđi razgovor obrati vama za mišljenje, te mu tada možete dati dopuštenje ili reći da bi ipak bilo dobro pričekati.
Upravo kroz vaše reakcije i procjenu situacije, i vaš će mališan s vremenom naučiti kada je pravi trenutak za započinjanje razgovora s nekom osobom. Budući da su upravo roditelji u svim navedenim situacijama primjer iz kojeg će mališan učiti, vaše je ponašanje također veoma bitno. Stoga bi svaki roditelj trebao na jednak način postupati i s vlastitim mališanom, kada su njegove stvari ili prostor u pitanju. Na svom će primjeru najbrže uvidjeti gdje bi granice trebale biti.