Kupnja stvari čini nas manje sretnima nego iskustvo koje podijelimo s drugima – pokazala su mnogobrojna istraživanja. Međutim, često se puta uhvatimo kako djetetu nešto kupujemo misleći da će ga to sigurno razveseliti. Jer ne postoji ništa na ovom svijetu što ne biste djetetu kupili ako će ga to učiniti sretnim i zadovoljnim. Lijepa je to gesta sve dok vaš mališan, zbog iskustva koje ima, ne počne očekivati da će svaki put dobiti nešto od vas.

Što učiniti kada dijete učestalo traži nove stvari?

“Zašto mi nisi kupio/la igračku koju smo vidjeli u trgovini? Hoćeš mi i sljedeći tjedan kupiti ___?” Što napraviti kada ova pitanja prilikom svakog vašeg odlaska u trgovinu postanu nezaobilazni dio razgovora između vas i djeteta?

Važno je da najprije razmislite koliko vas kao roditelja nove stvari čine sretnima i zadovoljnima. Čini li vas sretnijim novi parfem, mobitel ili košulja ili to što ste za vikend otišli na obiteljski izlet? Koliko bi vas činilo sretnim kada bi od supruga/e dobivali poklone u odnosu na to kada biste s njim/om provodili vrijeme u šetnji?

Preispitajte vlastito ponašanje

Ako vas više usrećuju materijalne stvari od druženja s dragom osobom, onda se kod djeteta možda radi o naučenom obrascu. U tom slučaju, prvo se morate osvrnuti na svoje obrasce ponašanja. Kad posložite u glavi što vam je primarno, tek onda možete naučiti dijete da uživa s drugima bez očekivanja, primjerice, novih igračaka.

Praktični primjeri

Ako procjenjujete da su vam međuljudski odnosi primarni izvori sreće, a materijalne stvari manje bitan faktor u životu, tada djetetu možete reći sljedeće kada traži da mu kupite nešto novo:

  • Empatički reflektirajte djetetovu želju. Primjerice: “Znam da sada jaaaaako želiš da ti kupim________. Znam da je to tebi sada jako važno.”
  • Jasno izrazite ono što dijete želite naučiti: “Sada to nećemo kupiti. Možemo se dogovoriti da ti to kupimo za rođendan.”
  • Objasnite djetetu zašto ste mu odlučili kupiti igračku baš za rođendan. “Kada stvar koju jako želimo dobijemo na dan koji nam je jako važan, kao npr. na dan kad smo se rodili, onda nam ta stvar bude još posebnija i s nestrpljenjem je očekujemo. Znam da ćeš se možda i ljutiti zato što želiš to odmah (ako znamo da bi se dijete moglo tako osjećati), ali ti i ja ćemo zajedno čekati taj dan.”

Spontano i nježno razgovarajte s djetetom kako se osjećate kada s njim “samo” razgovarate u dnevnom boravku, igrate se u parku, bacate kamenčiće u vodu ili vikendom šećete šumom. Podijelite svoje osjećaje sreće i zadovoljstva kada ste prepušteni jedan drugome, kada se “samo” družite i uživate u svakom trenutku provedenom zajedno.

Uspoređujte različite situacije. Razgovarajte u čemu je razlika kada dijete dobije dar i kada provodi s nekim vrijeme. Ako je jako sretan kad dobije dar, pitajte ga kako bi mu bilo da nema kome reći ili pokazati da je dobilo novu lutku ili autić.

Kad situacija izmakne kontroli?

Ako je dijete stvorilo ovakav obrazac ponašanja: “Kad mi nešto kupiš, znači da me voliš, kad pokažem drugima svoje nove igračke, voljet će me i bit ću prihvaćen” to može stvarati problem. Tada je važno istražiti što je uzrok tomu da dijete prima ljubav kroz materijalno. Ako je to rijetkost, odnosno ako je vezano samo uz iznimne situacije, tada to ne predstavlja problem. Kad god uhvatite vremena i priliku objasnite djetetu da sreća dolazi iznutra i da stanuje u našim srcima. Da je sreća u zajedničkom doručku, da je sreća u uživanju u parku na suncu, da je sreća u pričanju priča i poljupcu prije spavanja.

[PROČITAJTE JOŠ: Što su terapuetske priče i kako pomažu djeci?]