Rodna očekivanja i stereotipi koji se nameću djeci stvaraju trajnu štetu u odrasloj dobi, prema novoj studiji objavljenoj u The Journal of Adolescent Health. Istraživači su intervjuirali 450 djece (zajedno s njihovim roditeljima ili skrbnicima) u 15 zemalja na pet kontinenata. Kulturne razlike su velike, ali nemaju utjecaja na krute spolne stereotipe postavljene djeci. Studija je pokazala da se dječake uči da budu jaki i nezavisni dok se djevojčice poučava da budu ranjive i da se o njima netko treba brinuti.

“Mitovi o tome da su djevojčice slabe, a dječaci snažni bili su tako globalno prožimajući da smo ih vidjeli kako se iznova i iznova ponavljaju u 15 zemalja i preko pet kontinenata”, rekao je Robert Blum, direktor Global Early Adolescent Study na Sveučilištu Johns Hopkins. Takva je situacija u Boliviji, Belgiji, Burkini Faso, Kini, Demokratskoj Republici Kongo, Ekvadoru, Egiptu, Indiji, Keniji, Malaviju, Nigeriji, Škotskoj, Južnoafričkoj Republici, SAD i Vijetnamu, odnosno kako u razvijenim zapadnim demokracijama, bogatim ekonomijama tako i u zemljama trećeg svijeta.

Istraživači su zaključili da između 10. i 14. godine djeca počinju u potpunosti prihvaćati i internalizirati uvjerenje da su djevojčice i dječaci različiti i da se u skladu s time trebaju i ponašati i djelovati.

Samo za primjer, 12-godišnja djevojčica u Delhiju, izjavila je istraživačima da “kad su djevojčice male, mogu nositi odjeću koju žele, ali kako odrastaju, odjećom se trebaju pokrivati i trebaju paziti kako razgovaraju”. U Šangaju su i roditelji i djeca rekli da djevojke trebaju djelovati nježno i tiho, a dječaci bi trebali biti hrabri, snažni i oštri. I 13-godišnji dječak u Baltimoreu objasnio je da očevi ne trebaju štititi svoje sinove kao što trebaju svoje kćeri, jer je sin odgajan da “bude muškarac”, dok će kći uvijek biti “mala princeza”.

Zdravstvene posljedice tih rodnih normi su ogromne“, kaže Blum. “Kada se dječaci podučavaju da su djevojke slabe, da su seksualni predmeti koje se uzima, adolescentice plaćaju ogromnu cijenu. Pod većim su rizikom od HIV-a i spolnih bolesti, ulaska u brak prije punoljetnosti, ranije napuštaju školu i pod daleko su većim rizikom od rodno uvjetovanog nasilja”.

Za dječake, naglasak na tome da su jaki – ili macho – potiče ih da se uključe u rizično ponašanje poput pušenja, pijenja i droga u ranijoj dobi. Oni također više stradavaju u prometnim nesrećama i umiru u nasilnim sukobima.

“Vjerovati da neki profitiraju, a drugi su žrtve, apsolutno je pogrešno – svi su žrtve tih rodnih normi“, kaže Blum.

Blum je objasnio da su rodne uloge u početku naučene kod kuće, a potom pojačane od strane braće i sestara, kolega iz razreda, rodbine, svećenstva i trenera.

Blumova studija nosi naziv “Počinje s deset: Kako rodna očekivanja oblikuju ranu adolescenciju diljem svijeta”, no drugi istraživači otkrili su da rodni stereotipi utječu na djecu starosti svega pet godina.

“Djevojčice dobivaju poruku da ne bi trebale biti u ulogama vođa, a dječaci dobivaju poruku da trebaju biti uporniji i agresivniji”, izjavila je Deborah Best, profesorica psihologije Sveučilišta Wake Forest koji proučava rodne stereotipe. Istraživanja objavljena ranije ove godine sugeriraju da djevojčice stare svega šest godina vjeruju kako su dečki “pametniji”.

Ovi kruti stereotipi uzrokuju štetu koja traje duboko u odraslu dob. Oni, primjerice, pridonose nejednakim plaćama između žena i muškaraca za iste pozicije, obiteljskom nasilju i razvoju mentalnih oboljenja.

Cilj ovog i svih ranijih istraživanja je osvijestiti roditelje globalno da aktivno podižu svoju djecu s što manje “rodnih normi”. Rodno obrazovanje mora početi od najranije dobi.

Mnogi zdravstveni i sigurnosni rizici u adolescentskoj dobi oblikovani su ponašanjem ukorijenjenim u rodnim ulogama koje se formiraju do dobi od 10 ili 11 godina. Milijarde dolara širom svijeta ulažu se u zdravstvene programe za adolescente koji se provode od 15. godine, a do tada je vjerojatno već kasno da bi se napravio neki značajan korak.

U UNICEF-u smatraju da veliku ulogu u promjeni rodnih normi imaju i vlade, odnosno politika. Potrebni su i zakoni koji djevojčicama omogućuju pristup školovanju i zdravstvenoj skrbi (osobito preventivnim zdravstvenim programima), odnosno zakoni koji osnažuju djevojke i žene. Važno je i raditi s adolescentima i djecom kroz radionice i seminare te ih učiti da uvijek preispituju rodne stereotipe i razmisle mogu li promjenom svog ponašanja i svojih uvjerenja izgraditi pravednije i zdravije društvo.