Teško je kad shvatite da je odnos s vašim tinejdžerom sve, samo ne dobar, kvalitetan pun razumijevanja i povjerenja. Teško je kad shvatite da ne možete doprijeti do vlastitog djeteta. Teško je kad shvatite da ga zapravo ne prepoznajete. Potom se pitate, kako je uopće do toga došlo? Što ste mogli drukčije napraviti? Tražite savjet, no na vašu žalost, ne postoji univerzalan obrazac. Svako je dijete individua za sebe.

U istim cipelama našla se i Sandra Jojić, psihologica i majka tvoje tinejdžera koja je na svom blogu odlučila progovoriti o odgoju djece u vrlo osjetljivoj fazi – adolescenciji. Sasvim iskreno, progovorila je o odnosu djece i roditelja u fazi koje se mnoge mame i tate pribojavaju.

Kad imate uvid u psihologiju, malo više u odnosu na ostale, a i sami ste roditelj, shvatite jednu stvar, da ništa što ste naučili do sada ne možete primijeniti. Ponekad u odnosu zapazite tipičan školski primjer iz knjiga, ali reakcija bude totalno suprotna od očekivane, napisala je psihologica Sandra Jojić.

Može se dogoditi da se mame i tate odlično snađu u roditeljskoj ulozi dok im je dijete malo, ali kad dijete uđe u adolescentsko razdoblje, shvate da jednostavno nisu spremni na taj period. Shvate da zabrane bez ikakvog razloga i objašnjenja na njih neće imati utjecaja, da će se dijete na pokude i kritiku vjerojatno braniti lažima i još upornije istjerivati svoju pravdu.

Gdje griješimo u odnosu prema djeci?

Psihologica Jojić smatra da roditelji rade greške kojih nisu ni svjesni. Zaboravljaju da stare metode više nisu korisne, jer oni brzo rastu i sazrijevaju. Roditelji griješe ako čine sve za njih jer ih tako pripremaju da budu nespremni za život. Ponekad znaju i pretjerati u želji da im djeca budu neovisni pa roditelji nemaju baš puno razumijevanja za djetetove specifične potrebe.

U svakom slučaju roditelj bi se trebao više fokusirati na odnos s djetetom, tj. pokazati mu nježnost, komunicirati s njim u svakoj situaciji i provoditi vrijeme zajedno.

Neka to bude neki obiteljski ručak ili odlazak u prirodu, kino, bilo gdje, samo da ste zajedno. Na početku će se opirati, ali s vremenom će zavoljeti vrijeme koje je rezervirano za zajedničke trenutke, na svom blogu napisala je psihologica Jojić.

Djeca u adolescenciji imaju krizu osobnog identiteta. Osjećaju se nesigurno, nemaju dovoljno samopoštovanja, fizički, psihički i intelektualno se uspoređuju s vršnjacima.

Svi griješimo kada u tom periodu posežemo za negativnim riječima, ne bi li ih natjerali da učine ono što mi smatramo da je najbolje za njih, smatra psihologica.

Što ti želiš?

Ponekad je dobro djetetu postaviti pitanje “Što ti želiš?”, time mu pokazujemo da su nam bitne njegove želje. Ne preporučuje se probleme i nesuglasice gurati pod tepih. Treba sjesti, razgovarati i saslušati dijete.

Tinejdžeri su veoma podložni utjecaju svojih vršnjaka, to je normalno i taj utjecaj može biti i pozitivan. Ali što kada on postane negativan? Jedan od načina izbjegavanja negativnog utjecaja vršnjaka na dijete je izgradnja samopoštovanja, samopouzdanja i osjećaja da pripada obitelji, napisala je psihologica Jojić.

Bježanje iz škole, spavanje do podne ili zatvaranje u svoju sobu po cijeli dan, neka su od ponašanja koja možda smatramo i normalnima u ovoj fazi života. Mislimo, to je period kroz koji dijete mora proći, ali takvim odobravanjem ustvari šaljemo signal da je sasvim u redu da zapostavljaju svoje obveze i odgovornosti. Nereagiranjem na takvo ponašanje dovodimo do toga da takve osobine neodgovornosti zadrže i kasnije u životu.

Zaboravite na frazu – Ja sam ti roditelj ( ja sam te rodila ) i bit će onako kako ja kažem. Razgovarajte sa svojim djetetom kao sa sebi ravnim i iznenadit ćete se rezultatima”, za kraj je napisala psihologica. 

10 stvari koje vaš tinejdžer želi čuti od vas