Prijateljstva su važna u svakoj fazi života jer nam pomažu izgraditi samopouzdanje i povjerenje u druge ljude. Neki mališani zateknu se u situaciji kada im je teško sklopiti nova prijateljstva s vršnjacima ili održati stara, a u izgradnji prijateljskih odnosa mogu im pomoći roditelji. Prvi korak je saslušati dijete i pokušati shvatiti što je uzrok blokadi pri upoznavanju novih prijatelja ili uzrok nesuglasica s postojećim.

Nakon što saslušamo dijete nikako nije preporučljivo umanjivati njihove osjećaje ili probleme rečenicama kao što su: “Pa to nije nikakav problem” ili “Ma nije to ništa”. Isto tako, nije pametno osuđivati vlastito dijete ili drugu djecu rečenicama kao što su: “Sama si kriva, jer si prva počela” ili “Ana je ionako uvijek bila bezobrazna prema tebi i ne treba ti takva prijateljica”. Još jedna zamka za roditelje mogla bi biti uspoređivanje s drugima kada djetetu kažemo “Ista si ko tvoj tata, ali ne brini, proći će to” ili “Takva sam bila i ja kad sam bila mala, pa je sve sada ok”.


Kada saslušamo dijete koje nam pokušava objasniti da ima problema sa sklapanjem novih prijateljstva ili probleme sa starim prijateljima, najbolje je da ponovimo sve što je dijete reklo i na neki način skupimo misli. Možemo reći sljedeće: “Pomozi mi da shvatim što se dogodilo… Ana te nije pozvala na rođendan, jel’ tako?”. Osim samog sadržaja, dobro je glasno prepričati i osjećaje djeteta na sljedeći način: “To te jako rastužilo i razočaralo, jer si smatrala da ste dobre prijateljice?”. Djetetu treba priznati njegove osjećaje tuge, frustracije i razočaranja. Nakon što zajedno utvrdimo što se zapravo dogodilo, možemo pomoći djetetu pronaći rješenje.


Dijete doista može osjećati da ga nitko ne voli i da uopće zapravo nema prijatelja. Kada čuju takvu izjavu, roditelji osjete sažaljenje i bol zbog tuge svog djeteta, jer svi želimo da nam djeca budu prihvaćena od strane vršnjaka.


No, odrasli znaju ono što djeca ne shvaćaju – prijatelji dolaze i odlaze kroz naš život. Baš iz tog razloga važno je djetetu priznati njegove brige, pružiti mu utjehu i potporu te pomoć da riješi probleme s prijateljima ili upozna nove prijatelje. To je vrlo važna lekcija, jer na taj način učimo djecu kako će sljedeći put ili u budućnosti kao odrasle osobe, rješavati probleme s bliskim osobama.


Prijateljstva i društvena interakcija važni su svima, ali djeci posebno. Pozitivni društveni odnosi kroz prijateljstva pomažu djeci da postanu aktivniji i sposobniji članovi društva, te skloniji zdravim oblicima natjecanja, a sve su to važne kvalitete koje će im pomoći kasnije u životu biti produktivni i socijalizirani članovi društva.


Razvoj socijalnih vještina započinje u vrlo ranoj dobi u roditeljskom domu, a roditelji igraju vrlo važnu ulogu u razvoju tih vještina. Za učenje socijalnih vještina ne posotoji neki poseban recept i najbolje se zapravo uče kroz vrijeme koje roditelji provode s djetetom, kroz pažnju koju mu pružaju i kroz razgovore.


Komunikacija s djecom potiče pozitivno ponašanje. Kada razgovaramo s djecom, trebali bismo što više prepričavati stvari koje oni rade, promatrati njihove ekspresije i neverbalnu komunikaciju, pohvaliti ih kada to zaslužuju i što više poticati dijalog. Time im pomažemo da razviju samopouzdanje potrebno u svim odnosima, pa tako i u druženju s vršnjacima.


Osim razgovora, ponekad će biti potrebno više pomoći djeci kad su njihova prijateljstva u pitanju. Važno je prepoznati djetetov temperament, njegove slabosti i mane kao i vrline i snagu.


Kada je dijete po karakteru povučenije i sramežljivije, ponekad pomaže pronalaženje neke aktivnosti koja neće biti prenapadna, a okružit će dijete vršnjacima. Važno je dijete uključiti u aktivnost koja njega zanima, a ne u onu koju mi smatramo zanimljivom. Ukoliko je potrebno, neka se i roditelj uključi i bude primjer djetetu. Djeca oponašaju naše ponašanje, pa je dobro pokazati djetetu kako se upoznati s nepoznatom osobom, kako pristupiti drugoj osobi, što reći i kako razgovarati.


Ukoliko se problem pojavi sa “starim” prijateljima, važno je djetetu pokazati kako razriješiti nesuglasicu ili sukob uz puno uvažavanje osobnosti i osjećaja drugog djeteta i na način da sve strane budu zadovoljne. Pri tome nije nužno da se roditelj sam umiješa u nesuglasicu dva djeteta, već da pruži smjernice vlastitom djetetu, po kojem će ono nastojati izgladiti spor. Ukoliko pomirenje ne uspije i prijatelji ne uspiju nastaviti tamo gdje su stali, vrijeme je za novu lekciju, a to je da – prijatelji ponekad odlaze iz naših života, možda samo privremeno, a možda i zauvijek, ali u naš život uvijek ulaze novi ljudi koji nam mogu pružiti nova iskustva i nove doživljaje i koji ostavljaju pozitivan trag i čine nas boljim osobama.