Sport je jedan od najvažnijih preduvjeta za zdrav razvoj svakog djeteta. I dok se o prednostima ali i nedostacima pojedinih sportova već dugo vremena raspravlja i dolazi do novih zaključaka, jedna se stvar ne mijenja – postoje sportovi koji su rezervirani uglavnom za dječake. Najčešći primjer „muškog sporta“ je nogomet ili pak sve popularniji hokej. Upravo zato djevojčice se rijetko odlučuju na neke od ovih sportova, te se priklanjaju aktivnostima poput gimnastike ili pak tenisa koji je veoma raširen oblik rekreacije kod oba spola.

No, što kada vaša djevojčica odjednom pokaže velik interes upravo za nogomet? Ili pak aktivnosti poput boksa i ostalih borilačkih vještina? Prva reakcija većine roditelja vjerojatno bi bila negodovanje, pokušavajući svojoj curici objasniti da su ovakvi sportovi grubi, te samim time – stvoreni za dječake. No je li zaista tako?

Važnost sporta u razvoju djevojčica

Iako se posljednjih godina sportom gotovo podjednako bave i djevojčice i dječaci, nekada su fizičke aktivnosti bile rezervirane za dječake, dok se djevojčice poticalo na hobije poput sviranja instrumenata. Dakako, važnost tjelesne aktivnosti od rane djetetove dobi danas je dokazana od strane mnogih stručnjaka. I dok kod dječaka sport služi fizičkom razvoju kao i učenju samopouzdanja te razine kompetitivnosti, kod djevojčica može imati i još poneku prednost. Djevojčice koje se intenzivno bave sportom, postigle su bolje rezultate u školi, budući da fizička aktivnost utječe na stupanj koncentracije i poboljšanje pamćenja. Također, male su sportašice od ranih nogu stekle dozu samopouzdanja koja neće omogućiti da postanu meta zadirkivanja u krugu vršnjaka. Pokazalo se i da su djevojčice koje se bave sportom mnogo odlučnije kod donošenja važnih odluka kasnije u životu. Uzimajući u obzir sve navedene prednosti, je li zaista opravdano dijeliti sportove na „ženske“ i „muške“, budući da svi uključuju stupanj fizičke aktivnosti koji ponekad može biti i veći kod tzv. ženskih sportova (primjerice gimnastika).

„Drži li vodu“ podjela na muške i ženske sportove?

Nogomet, košarka ili pak boks klasični su primjeri onoga što bi gotovo svatko svrstao u kategoriju muških sportova. Kada postavite pitanje zašto, vrlo je vjerojatno da ćete dobiti odgovor kako je ovdje riječ o sportovima u kojima postoji mnogo fizičkog kontakta te su mogućnosti za ozljedu znatno veće. Čest je argument kako tako nešto djevojčice ne bi mogle podnijeti kao dječaci. Ima li u tome istine?

Navedeni sportovi zaista jesu oni u kojima je grublji kontakt gotovo svakodnevna pojava, no što se ozljeda tiče one su prisutne u svakom sportu – i mogu biti podjednako teške, bez obzira na oblik tjelesne aktivnosti. Ponekad su ozljede nastale prilikom izvođenja gimnastičkih akrobacija mnogo teže nego one površinske, kontaktne ozljede. Takve ozljede također mogu imati i dalekosežnije posljedice, uključujući kronične bolove tijekom cijelog života, kažu stručnjaci. Stoga, što se samog sporta tiče, podjela na ženske i muške ne bi se trebala uzimati kao polazišna točka kod djetetova opredjeljenja za neki od njih. Kad se o grubosti u određenom sportu priča, ova se teorija zapravo može primijeniti uglavnom na suigrače – dječaci u žaru igre zaista jesu grublji jedni prema drugima. No, zato postoji sve više ženskih ekipa u sportovima poput nogometa, hokeja, košarke ili rukometa. Intenzitet igre u ženskim je ekipama tako prilagođen djevojčicama, te ne postoji nikakva opasnost od ozljeda koje bi djevojčice teže podnijele nego dječaci.

Što kada djevojčica izrazi želju da se okuša u „muškom“ sportu?

Mnogi roditelji često su zabrinuti kako će njihova curica postati „muškobanjasta“ ako se odluči na igranje košarke, nogometa i sličnih ekipnih sportova. Međutim, ta je reakcija u današnjem društvu zapravo pretjerana. U gotovo svakom većem gradu u Hrvatskoj danas postoje klubovi ženskog nogometa, kao i sportova poput košarke i rukometa. Ženski boks jedna je od disciplina kojoj u zadnje vrijeme također rapidno raste popularnost kod pripadnica „nježnijeg spola“ svih dobnih skupina.

Stoga, kako reagirati kad vaša mala princeza odjednom želi postati novi Messi? Stručnjaci se slažu – u tome ju apsolutno podržati! Kako je već navedeno, opasnosti od ozljeda su minimalne, a razvoj sportskih klubova za djevojčice će joj taj san i omogućiti. S druge strane, ako vaša djevojčica pokazuje zanimanje za neki grublji sport unatoč tome što sve njene prijateljice žele postati balerine – još bolje! Već u ranoj dobi pokazuje svoju individualnost ali i odlučnost, što u kasnijem životu, kako poslovnom tako i privatnom, može imati samo pozitivan učinak.