Mediji posljednjih tjedana bruje o malenoj Shiloh Jolie Pitt, osmogodišnjoj kćerki poznatog glumačkog para koja od najranije dobi pokazuje interes za muškom odjećom, a zahtjeva da joj se obraćaju kao Johnu, a ne Shiloh. Slavni su roditelji prihvaćali njezine zahtjeve i djetetu dozvoljavali da se odijeva kao dječak pripisujući njezine sklonosti prolaznoj fazi, no nedavno su se odlučili potražiti i stručnu pomoć jer Shiloh ne odustaje od namjere da postane dječak.

Prirodno je da dijete istražuje obilježja suprotnog spola

Identitet spola uspostavlja se u ranom djetinjstvu negdje od 18. do 24. mjeseca i u tom razdoblju djevojčice spoznaju da su djevojčice, a dječaci da su dječaci. Čak i ako je muško dijete sklono aktivnostima tipičnima za žensku djecu i obrnuto, roditelj se ne treba zabrinjavati jer djeca u toj dobi istražuju obilježja suprotnog spola, a razloga za brigu nema dok god dijete sebe prihvaća i zadovoljno je time što je žensko, odnosno muško.

U školskoj se dobi djeca počinju intenzivnije družiti s pripadnicima svojega spola, ali to ne mora biti slučaj. Ponekad razlog zašto se djevojčice u pubertetu više druže s dječacima može biti vrlo jednostavan. Primjerice, muško društvo joj više odgovara jer cure u njezinu društvu ogovaraju druge i to joj se ne sviđa. Za njezino “muškobanjasto” odijevanje može, primjerice, biti odgovoran stid zbog rasta grudi koje djevojčica želi prikriti širokim muškim majicama.

Kada otići stručnjaku?

Transrodna osoba je ona osoba čiji rodni identitet nije u skladu sa spolno uvriježenim, tradicionalnim rodnim ulogama. Njihov unutarnji osjećaj roda ne podudara se s biološkim obilježjima spola i zbog toga se izjašnjavaju prema rodnom identitetu.

“Roditelji bi trebali obratiti pažnju ukoliko se njihovo dijete identificira sa suprotnim spolom (želja da bude ili tvrdnja da je suprotnoga spola) te ukoliko osjeća nelagodu oko vlastite spolnosti ili se smatra nepodobnim u ulozi vlastitoga spola”, ističe Kristina Bačkonja, psihologinja i NLP trenerica te nadodaje kako identifikacija sa suprotnim spolom treba biti više od želje za postizanjem određenih beneficija suprotnog spola.

Sukladno tome, dječak koji želi biti djevojčica kako bi se stariji prema njemu odnosili kao prema mlađoj sestri nije znak transrodnosti kao ni situacija u kojoj djevojčica zbog bolnih menstruacija želi postati dječak.

“Zapadne su kulture uglavnom tolerantnije prema muškobanjastom ponašanju djevojčica nego prema ženskastom ili maznom ponašanju dječaka. Mnogi dječaci se igraju majke, uključujući i isprobavanje sestrine ili majčine odjeće. Obično je takvo ponašanje dio normalnog razvoja. Samo u krajnjim slučajevima je takvo ponašanje, povezano s izraženom željom da se bude suprotnog spola, trajno”, naglašava Kristina.

Ako roditelji sumnjaju na transrodnost, važno je da se obrate psihologu kako bi potvrdili ili opovrgnuli sumnje te kako bi dijete čim prije dobilo stručnu podršku. Stručna pomoć zasigurno će biti potrebna i roditeljima koji se moraju priviknuti na činjenicu da im je dijete transrodno.

 Važno je dijete osluškivati, ali i prihvatiti

“Čak i ako dijete može više voljeti aktivnosti koje su katkada smatrane primjerenijima drugom spolu, djeca sa normalnim rodnim identitetom ipak se vide članom vlastitog biološkog spola. To znači da mala djevojčica koja voli igrati nogomet i hrvati se nema problem spolnog identiteta ako ona samu sebe osjeća i zadovoljna je s tim što je žensko. Slično, dječak koji se igra sa lutkama i više voli kuhanje od sporta nema problem identiteta spola ukoliko on sam sebe prepoznaje kao muško ili se ne osjeća nelagodno da je biološki muško”, objašnjava Kristina.

Psihologinja ističe kako je važno dijete ne gurati u stereotipnu rodnu ulogu na način da se dječake odijeva u plavo i kupuju im se isključivo autići dok su roza boja i lutkice određene za djevojčice.

Važno je da roditelji kvalitetno i redovito komuniciraju s djetetom i da ono u njima uvijek ima potporu. Djeca s upitnim rodnim obilježjem trebaju podršku roditelja kako bi se što lakše uspjeli izraziti i pronaći. Važno je surađivati i sa školom i djetetovom okolinom kako bi se spriječio bilo kakav oblik diskriminacije. Za dijete je najgori scenarij osjećaj odbačenosti i ograničenosti, stoga je važno ne gledati ga isključivo kroz njegov rodni odnosno spolni identitet, već ga gledati kao kompletnu osobu.