Naime, nova studija koja se bavila utjecajem razgovora između roditelja i djeteta o sigurnosti, sugerira kako ti razgovori (nakon neke ozbiljnije ozljede koju je dijete doživjelo te uz objašnjenje zašto je neka aktivnost opasna za njega), zapravo pomažu djetetu internalizirati sigurnosne vrijednosti te mu pomažu da bude oprezniji u budućim situacijama.
"U najranijem djetinjstvu roditelji koriste direktni nadzor kako bi djeca bila sigurna od ozljeda. Kad su bebe, roditelji djecu uvijek drže na oku. No kako odrastaju, roditelji ne mogu uvijek biti uz djecu i slijediti ih na svakom koraku. Stoga trebaju pronaći novi način odgoja kako bi djeca bila sigurna", objašnjava autorica studije i doktorica psihologijskih znanosti na Sveučilištu Iowa, Elizabeth E. O'Neal.
Njezin je tim otkrio da roditelji koriste nekoliko strategija kako bi pomogli djeci da izbjegnu ozljede. Među njima je objašnjavanje alternativnih načina za obavljanje neke aktivnosti bez da se dijete ozlijedi (npr. savjeti poput "polako silazi niz stepenice umjesto da skačeš i trčiš"). Druga najčešća strategija je konstantno ponavljanje da budu oprezni u svemu što rade. Dodatna pojašnjenja, zašto je nešto opasno za njihovu sigurnost, roditelji u prosijeku počnu davati djeci kad napune 7 godina i starijoj. Čini se kako roditelji smatraju da će starije dijete bolje razumijeti zašto je neka aktivnost riskantna za njega.
No dr. O'Neal smatra da djeca nisu nikad premala da bi razumijela jednostavno objašnjenje zašto je neko ponašanje opasno. U praksi bi to izgledalo ovako: umjesto da roditelji 4-godišnjaku kažu "Ne diraj to", mogu mu reći "Ne diraj to, jer to je jako vruće, opeći ćeš se i morat ćemo ići doktoru".
Nova studija otkrila je i neke rodne razlike, u smislu da su roditelji čak četiri puta češće na oprez pozivali svoje kćerkice nego sinove. Iako su pod većim rizikom od ozljeda nego djevojčice, čini se kako roditelji podsvijesno više potiču sinove da se upuštaju u rizičnija ponašanja nego kćeri. No čini se kako je to zatvoreni krug, jer upravo zbog češćih upozorenja "Budi oprezna" djevojčice možda rijeđe i bivaju ozlijeđene, odnosno doista više paze.
Dr. O'Neal upozorava da ni pretjerana upozorenja i sputavanja nisu dobra i da treba pronaći fini balans. Djeca moraju učiti nove vještine, a da bi to mogla, moraju se ponekad upustiti u rizičnije aktivnosti i ponašanja. Ako se pritom ozlijede, vrlo je važno s njima "odraditi" razgovor o sigurnosti. Treba im objasniti što se točno dogodilo i zašto je neka opasna ili rizična aktivnost dovela do ozljede te kako izbjeći ozljede u budućnosti i zaštititi se. Naime, studija je dokazala da ta sigurnosna upozorenja nailaze na plodno tlo i da utječu na opreznost kod djeteta, iako dijete možda neće odmah pokazati da vas je čulo i ozbiljno shvatilo.
"Roditelji su prva linija obrane kada govorimo o prevenciji ozljeda. Na isti način na koji ugrađuju moralne vrijednosti u svoju djecu, mogu u njih ugraditi i one sigurnosne, a jednog dana vidjet će da su ih djeca doista usvojila. Roditelji trebaju učiti djecu što je to u njihovoj okolini što bi moglo dovesti do ozljeda, pa kada se dijete nađe u situaciji da mora odlučiti, veća je vjerojatnost da će se sjetiti roditeljskog upozorenja i odabrati manje opasnu aktivnost ili ponašanje.", kazala je dr. O'Neal.