Mala djeca gotovo uvijek svijet oko sebe doživljavaju na pomalo naivan način, vođeni osjećajem da su svi jednako zaigrani kao i oni sami. Upravo zbog toga mala će djeca relativno lako sklapati prijateljstva gotovo svugdje – u vrtiću, na igralištu, u svom susjedstvu. Mališani nerijetko hrabro prilaze drugima, očekujući kako će oni pozitivno reagirati na njihovu želju za igrom i druženjem.

S druge strane, tu su njihovi roditelji koji su nekako uvijek na „tankoj liniji“ između osjećaja zadovoljstva što im je dijete ekstrovertirano i znatiželjno po pitanju svijeta koji ga okružuje, ali s druge strane, i opreza koji je nužan, budući da neće svaka osoba reagirati pozitivno na takav djetetov pristup. I doista, kako onda svom djetetu koje je tek prohodalo i počelo doživljavati ljepote svijeta oko sebe priopćiti često neugodnu istinu – da nisu svi ljudi jednostavno dobri ili pak druželjubivi?

Kako vaš mališan raste, i sam će početi shvaćati kako svijet nije uvijek lijepo mjesto u kojem su svi uvijek sretni i raspoloženi za društvo i igru. Međutim, ovaj mu proces i vi kao roditelje u nekoliko koraka možete olakšati.

Postavite pravila

Napravite jednostavnu listu ljudi koji uključuju one s kojima vaše dijete bez dodatnog opreza može razgovarati i prići im. To mogu biti druga djeca u parku i njihovi roditelji, te osobe koje je već susrelo. Što se nepoznatih osoba tiče, probajte djetetu predložiti da vas pita za dopuštenje, te mu recite kako ćete onda zajedno procijeniti može li osobi bez straha prići.

Kroz razgovor svom mališanu pokušajte objasniti kako niti on sam ponekad nije raspoložen za igru, te se to isto može dogoditi i drugima te zato treba biti na oprezu. Važno je da dijete shvati kako navedeno pravilo niste postavili bez razloga. Recite djetetu kako uvijek postoje ljudi koji će možda htjeti nanijeti zlo drugima, ali obavezno naglasite kako većina ljudi ipak neće odbiti nečije društvo za igru. Ovo je bitno naglasiti upravo kako dijete ne bi steklo krivu sliku svijeta oko sebe i nepoznate ljude automatski počelo percipirati kao zle.

Nadzirite svog mališana

Naravno da nećete svo vrijeme biti tik uz svoje dijete kada je uživljeno u igru sa svojim vršnjacima, no pobrinite se da ga uvijek imate „na oku“. Ako ste primjerice u parku ili na igralištu, budite u blizini kako biste mogli vidjeti da li se u nekom trenutku vaše dijete odvojilo od svoje grupe prijatelja i krenulo prema nekome tko vam nije poznat.

Kada ste mu već usadili naviku da s oprezom prilazi nepoznatim osobama, kada vam dođe s pitanjem može li se s nekim takvim ići igrati, tražite ga da sam procijeni je li dovoljno sigurno. Na taj ćete način najbrže vidjeti je li dijete shvatilo što zapravo određena doza opreza znači i kada ju je važno primijeniti.

Ne zapostavljajte razgovor s djetetom

Kako vaše dijete raste, tako će postajati sve opreznije prilikom prilaska nepoznatim ljudima. No, to ne znači kako je vaš dio posla sad gotov te o toj temi više nije potrebno raspravljati. Nastavite voditi razgovore o tome, a istovremeno povećavajte djetetu stupanj slobode. U nekoj dobi ga više nije potrebno konstantno nadzirati, već jednostavno vjerovati u njegovu vlastitu moć prosudbe. Kroz razgovor ćete najlakše vidjeti njegov način razmišljanja i procijeniti je li dovoljno zrelo za postupno „osamostaljenje“.

I zapamtite, kada se vaše dijete i nađe u neugodnoj situaciji te prilaskom drugoj osobi doživi odbijanje ili ignoriranje – nije kraj svijeta. Iako u tom trenutku mališani mogu burno reagirati uz neizbježne suze, zasigurno će ovakvu situaciju ubrzo jednostavno zaboraviti. Što se samog pristupa tiče, ako je vaše dijete izraženi ekstrovert, nema razloga da takav način pristupa sprječavate, već budite sretni da dijete nije već u ranoj dobi razvilo sramežljivost koja kasnije može postati samo izraženija. Nadziranjem (u granicama normalnog), možete samo biti na oprezu kako vaš mališan ne bi bio često izložen neugodnim i nenadanim situacijama.