Prema nekim istraživanjima jedno od osmero djece bori se s tjeskobom i sve je veći broj roditelja koji primjećuju ovu neugodnu emociju kod svojih mališana. Iako tjeskoba kod najmlađih nije ništa novo i normalni je dio djetetova života, neka djeca se ne znaju nositi sa svojim neugodnim emocijama i razvojnim strahovima.

Nerijetko se događa da i okolina ne odreagira adekvatno na djetetove emocionalne potrebe. Roditelji tjeskobne djece često imaju problema kad dođe trenutak odvajanja i djeca primjerice moraju ostati u vrtiću, igraonici ili kod bake i djeda.

Tjeskobna djeca često znaju biti i povučena te imati snažniju potrebu da zadovolje sva roditeljska očekivanja. Iznimno je važno ne odbacivati intenzitet straha koji dijete osjeća u određenoj situaciji. Bez obzira na to čine li nam se djetetovi strahovi realni ili ne, za dijete je strah uvijek realan i na odraslima je da pronađu način kako da se dijete osjeća sigurno i zaštićeno uz njih.

[PROČITAJTE JOŠ: Tjeskobna (anksiozna djeca)]

Isprobajte ove jednostave fraze kako biste pomogli svom djetetu da otkrije, prihvati i nauči se nositi s tjeskobnim trenutcima.

“Možeš li to nacrtati?”

Ponekad je djeci puno lakše staviti svoje osjećaje na papir nego ih izgovoriti. U više navrata pokazalo se da su crtanje i slikanje nečega što uzrokuje tjeskobu djetetu dobar ispušni ventil za iskazivanje osjećaja.

“Volim te. Ti si na sigurnom.”

Tjeskobna djeca vole osjetiti roditeljsku ljubav i podršku kako bi se osjećala zaštićenom i sigurnom. Ako djetetu ponavljate da ga štitite, to će umiriti živčani sustav.

“Idemo se pretvarati da ćemo probušiti veliki balon.”

Ako djetetu usred napadaja panike kažete “Smiri se i duboko udahni” vjerojatno će reći “Ne mogu!” Umjesto toga, predložite igru. Pretvarajte se da ćete probušiti balon i pritom proizvodite smiješne zvukove. Tri puta udahnite i izdahnite.

“Što misliš zašto se tako osjećaš?”

Ova fraza pokazala se korisnom kod djece koja mogu bolje artikulirati razloge zbog kojih se ne osjećaju dobro. Potičite djecu na razgovor kako bi izbacila sve negativno iz sebe i kako bi kao roditelj uspjeli saznati što se to događa u njihovim glavicama.

“Mi smo nezaustavljiv tim!”

Ponekad odvajanje djeteta od roditelja ili neke druge njemu bliske osobe može biti okidač tjeskobe. Uvjerite djecu da ćete uvijek biti tik uz njih, da ćete funkcionirati kao tim, čak i ako vas ona ne mogu vidjeti. Steknite djetetovo povjerenje i uvjerite ga da vas ništa na ovome svijetu ne može razdvojiti.

“Kad bi tvoji osjećaji bili čudovište, kako bi to čudovište izgledalo?”

Pridavanje tjeskobi nekih svojstava, znači da ste osjećaj učinili konkretnim i opipljivim. Jednom kad dijete stvori određeni lik za brigu, može pričati sa svojom brigom.

“Idemo brojiti!”

Ova tehnika vrlo je jednostavna i ne zahtijeva nikakvu pripremu. Brojenje ljudi koji nose jakne, satova, djece, količine igračaka u sobi zahtijeva naprezanje i razmišljanje, a upravo to će vašem djetetu odvratiti pozornost od tjeskobe s kojom se suočava.

“Reci mi kada prođu dvije minute.”

Kada su djeca tjeskobna, alat se pokazao kao snažan alat. Gledanjem na sat i promatranjem vremena dijete se usmjerava na nešto drugo, a ne samo na ono što se događa u njemu.

“Zatvori oči i zamisli.”

Vizualizacija je moćna tehnika koja se koristi za olakšavanje boli i tjeskobe. Budite djetetov vodič kroz zamišljanje sigurnog, sretnog i lijepog mjesta na kojem se ono osjeća ugodno i zaštićeno. Ako vas pozorno sluša, simptomi tjeskobe polako će nestajati.

“I ja se ponekad uplašim, nervozna sam i tjeskobna. To nije zabavno.”

Suosjećanje pobjeđuje u mnogim situacijama. Budite iskreni i recite djetetu da ste i vi ponekad uplašeni i nervozni, da to nije zabavno, ali da je sasvim normalno osjećati se tako ponekad.

“Izvadimo svoj čarobni popis.”

Nosite sa sobom popis vještina za borbu s tjeskobom koje je vaše dijete vježbalo. Neka se nađe pri ruci i prema potrebi iskoristite taj popis.

“Briga je korisna, ponekad.”

Isticanje zašto je tjeskoba korisna u nekim slučajevima pokazala se korisnom jer je uspjela uvjeriti dijete da je s njim sve u redu.

“Idemo u šetnju.”

Vježba ublažava tjeskobu do nekoliko sati, opušta napete mišiće i poboljšava raspoloženje. Ako vaše dijete ne može otići u šetnju sada, neka trči na mjestu, skače na lopti za jogu, preskače uže.

“Pokrenimo raspravu.”

Starija djeca vole ovu vježbu jer napokon imaju priliku raspravljati s roditeljima. Raspravljajte sa svojim djetetom o razlozima njegove tjeskobe. Možda naučite puno o njegovu načinu razmišljanja u tom procesu.

“Nabrojimo sve ljude koje voliš.”

Ljubav je najveći ubojica tjeskobe. Prisjećanjem svih ljudi koje vaše dijete voli i razloga zbog kojih ih voli ljubav će vrlo brzo zamijeniti tjeskobu.

“Ovaj osjećaj će proći.”

Djeca se često osjećaju kao da njihovoj tjeskobi nema kraja. Stoga, podsjetite dijete na to da će olakšanje doći, a brige proći.

“Vidim da je Winnie zabrinut. Idemo ga naučiti kako da se ne brine.”

Stvorite lik koji će predstavljati zabrinutost, poput Winnieja. Recite svom djetetu da je Winnie zabrinut i da ga morate naučiti neke vještine suočavanja sa stresom.

“Znam da je ovo teško.”

Potvrdite da je situacija teška. Time ćete djetetu pokazati da ga poštujete.

“Pričaj mi o tome.”

Bez prekidanja slušajte svoje dijete kako priča o tome što ga muči. Razgovor vašem djetetu može dati vremena da procesuira svoje misli i nađe rješenje koje mu odgovara.

“Što još znaš o toj strašnoj stvari?”

Ako je vaše dijete tjeskobno, proučite uzrok njegova problema kada je dijete smireno. Čitajte mu knjige o tome i naučite što više možete. Kada se tjeskoba opet pojavi, recite djetetu da se prisjeti što je naučilo. Taj proces može oduzeti moć “strašnoj stvari” i osnažiti vaše dijete.

“Dođi da te zagrlim.”

Zagrlite svoje dijete ili mu dopustite da vam sjedne u krilo. Fizički kontakt pruža djetetu priliku da se opusti i osjeća sigurno.

[PROČITAJTE JOŠ: Vodimo vas u “Vježbaonicu sreće” – mjesto na kojem djeca vježbajku najvažniju životnu vještinu]