Clint Edwards, ostao je bez oca prerano. Kao ovisnik o drogama, ostavio ga je kad je Clint imao samo devet godina. Kad je navršio 19 godina, njegov otac je preminuo. Na brojna pitanja koja si je postavljao i koja su ga morila tijekom djetinjstva i adolescenije nije dobio odgovore. I dan-danas, kao otac troje djece, dvije djevojčice i jednog dječaka traži odgovore na mnoge od njih. Već duže vrijeme Clint piše blog “No Idea What I’m Doing: A Daddy Blog” u kojem se ne libi pokazati svoje očinske slabosti, nedoumice, obiteljske problemčiće ali i sve one lijepe obiteljske trenutke koji ga čine boljim čovjekom.

Ne tako odavno, Clint je jedan svoj intimni telefonski razgovor s mamom odlučio javno podijeliti. Naime, njegova radoznala mama ga je u jednom trenutku upitala: “Zar te ne smeta što Mel ne održava kuću čišćom?” Isprva nije znao što odgovoriti. Nakon što se nekoliko trenutaka borio pronaći prave riječi, napokon je rekao: “U ovaj brak nisam ušao zbog čiste kuće. Ušao sam u njega jer mi se ona činila kao netko s kime bih mogao provesti život.”

Pročitajte u cijelosti Clintovu poruku koja nas zapravo podsjeća na to da u životu i braku postoje puno važnije stvari od čiste kuće, blistave kupaonice, opranog suđa i rublja, izglačanih košulja i savršeno urednog dnevnog boravka. A to su poštovanje, strpljenje i razumijevanje.

Prije nekoliko tjedana čavrljao sam s mamom preko telefona i u jednom trenutku me pitala “Zar te ne smeta što Mel ne održava kuću čišćom?” Bila je subota. Stavljao sam posuđe u perilicu. Iskreno nisam znao što bih rekao. Moja mama nije to rekla na negativan način ili slično. Više je to rekla iz znatiželje.

Očito je bila primijetila da naš dom nije jako uredan. Nije da je čišćenje samo Melin posao. Naš brak vidim kao partnerstvo, i čišćenje je moja odgovornost jednako koliko i njena. Priznat ću, ipak, često nam je dom zatrpan dječjim stvarima, posuđem u sudoperu, napola završenim umjetničkim radovima na pultovima. Priznat ću i da naš dom nije čist poput doma moje majke, ali to me ne smeta. Zapravo uopće ne razmišljam o tome.

Nisam znao što bih odgovorio svojoj majci pa sam se zbunio. Nikad ne znam što reći u takvim trenucima. Ali kada razmišljam malo unatrag, mislim da je način na koji moja majka doživljava našu kuću zapravo refleksija vremena u kojem je odrasla.

Ona pripada “baby boom” generaciji. Svog oca nisam baš dobro poznavao, ali sjećam se da mi je dao savjet kako izabrati ženu: “Dođi kod nje doma nenajavljeno. Vidi kako tamo izgleda. O ženi možeš puno toga doznati iz toga koliko čisti kuću.” Mislim da zabrinutost moje majke oko čiste kuće ima puno veze s očekivanjima kakva su postojala u njenoj mladosti.

Ali stvar je u tome da ja, za razliku od moga oca, nisam zapravo razmišljao o čistoj kući kada sam se oženio. Razmišljao sam o tome koliko volim čuti što moja supruga ima za reći. Razmišljao sam o tome kako se zbog nje osjećam. Razmišljao sam o tome kako se moja supruga puno smije. Sviđalo mi se to. Razmišljao sam o tome koliko je draga i pažljiva i kako mi se čini kao osoba koju bih želio za majku svoje djece.
Nakon što sam se nekoliko trenutaka borio pronaći prave riječi, napokon sam rekao: 

“U ovaj brak nisam ušao zbog čiste kuće. Ušao sam u njega jer mi se ona činila kao netko s kime bih mogao provesti život.”

Tišina.

Stavio sam posuđe u perilicu. Nakon nekog vremena mama mi je rekla “Pa… vjerojatno je to važnije od čiste kuće.”

“Da”, rekao sam, “i ja tako mislim.”