Djeca odjednom trebaju prihvatiti da se mama i tata više ne vole. Počinju se bojati i sumnjati da li mama i tata vole njih. Potom jedan od roditelja, najčešće tata, iseljava iz zajedničkog doma ili pak djeca s jednim roditeljem moraju otići u neki drugi stan ili kuću. Ako se roditelji rastaju u atmosferi ljutnje, zamjeranja, tuge i boli, sve te emocije nedvojbeno djeluju i na djecu.
Razvod je veliki šok i za supružnike i za djecu, te im često svima treba pomoć da se emocionalno i psihički oporave, da se uspostavi neka nova normalnost i neki novi sustav funkcioniranja u kojem svatko ponovno može biti sretan.
Ponekad se događa da se razvod događa zbog treće osobe, pa su djeca vrlo rano suočena s tatinom novom djevojkom ili maminim novim dečkom. Ponekad se treća osoba pojavi naknadno. U svakom slučaju djeca za nju moraju kad tad saznati. Prihvaćanje treće osobe ponekad prolazi lagano, a ponekad djeca pružaju otpor i iskazuju otvoreno netrpeljivost prema osobi koja im je "otela" tatu ili mamu. To najviše ovisi o dobi djece, njihovom temperamentu i kontekstu u kojem se razvod događao.
Stoga ne čudi da roditelji imaju problema i teško im je djeci saopćiti da tatina prijateljica uskoro postaje njegova nova žena ili supruga, odnosno da mamin prijatelj uskoro postaje njezin muž ili suprug. Čak i kad ta žena i taj čovjek mjesecima žive s djecom, druže se s djecom, brinu o njima, vole ih i imaju dobar odnos s njima, ženidba ipak označava neku psihološku prekretnicu u kojoj više doista nema šanse da se stvari vrate na staro.
Kako vijest da se ženite ili udajete podijeliti s djecom?
Saopćavanje tako velike vijesti, da se ponovno udajete ili ženite, djeci ne bi trebalo reći "u hodu", usput, bez pripreme ili spontano. Treba imati na umu da je to sretna, uzbudljiva i senzacionalna vijest za vas i vašu novu partnericu ili partnera, ali za djecu bi mogla biti bolna i uznemirujuća. Posebno ako su nesigurna oko vaše ljubavi, željna vaše pažnje ili imaju strah od odbacivanja i napuštanja.
Dajte si vremena i osmislite kako ćete vijest priopćiti djeci. Pri tom imajte na umu njihovu dob (što su manja, potrebno je manje informacija) i temperament (koliko su osjetljiva i emotivna). Bilo bi dobro da djeca budu prva koja će čuti kakva se promjena sprema. Ako predugo skrivate zaruke, djeca bi o njima mogla saznati slučajno ili od neke treće osobe, a time ćete ih zasigurno povrijediti.
Prije velikog razgovora morate znati da se djeca možda neće veseliti i moći biti sretna zbog vas. Ono što će njima biti važno je saznati - što to znači za mene? Naravno, svako dijete reagirat će drugačije na obiteljske novosti (čak i djeca iz iste obitelji), ali budite sigurni da se svako dijete zapita što će se sada dogoditi njemu? Znači li to da tata više voli drugu ženu od svoje djece ako ju želi svaki dan blizu sebe, a djecu je napustio i otišao? Pitat će se kako će izgledati boravak, druženje i vrijeme provedeno s tim roditeljem? Pitat će se mnoga pitanja koje će ga strašiti, možda i rastužiti ili učiniti srditima.
Važno je prvo novost reći djeci i dati ima vremena da novost probave, prije nego za vjenčanje saznaju svi ostali, djetetova okolina i članovi šire obitelji. Naime, djeci treba vremena da odgonetnu i izraze kako se osjećaju u vezi tog vjenčanja. Nikako ne bi bilo dobro da ih članovi obitelji počnu salijetati pitanjima jesu li uzbuđeni i sretni zbog tatine nove žene ili maminog novog muža, prije no što znaju jasno kako se osjećaju.
Vrlo je važan i timing ili trenutak u kojem ćete djeci saopćiti vijest. Psiholozi i terapeuti kažu da je najbolje djeci reći odmah nakon zaruka i to zajedno sa zaručnicom ili zaručnikom, budućom pomajkom ili poočimom. Time će djeca dobiti osjećaj da su od prvog trenutka uključena u to iskustvo i da imaju pravo izraziti svoje mišljenje u vezi toga. Neće dobiti osjećaj da su bačena pred gotov čin (kao što su bila kad su se mama i tata razveli).
U većini slučajeva djeca na vijest reagiraju negativno i na to se treba pripremiti. Osim trenutne reakcije, djeca će imati mnogo pitanja i trebat će vremena da smisleno u svojim glavicama poslože što ta udaja ili ženidba znači za njih osobno i njihovu ulogu i položaj u obitelji. Važno je da se pripremite i na sva moguća pitanja. Djecu će zanimati razne stvari - hoće li sad trebati zvati tatinu ženu mama ili maminog muža tata, hoće li oni imati još djece, da li će biti vremena za druženje samo s tatom ili mamom ili ćete se od sad uvijek družiti u troje, znači li to da sad dobiva i nove baku i djedu, hoće li pomajka ili poočim smjeti naređivati i zahtijevati nešto od djeteta i slično.
Ako ste na sve odgovorili, a od djeteta nema nikakve reakcije, to je vjerojatno zato što djetetu treba još malo vremena da pronađe smisao u tim odgovorima i posloži si priču u glavi.
Ponekad će djeca pružati otpor do te mjere da ćete se osjećati povrijeđenima i frustriranima. Možda pomislite "Pa kako mogu biti tako sebični? Zar ja nakon svega ne zaslužujem malo sreće u životu? Zašto su nerazumni?". Ipak, pokušajte zadržati mirnoću i ne dozvolite da djetetova ljutnja potakne vašu ljutnju. Imajte uvijek na umu da sve što djeca kažu ne govore da vas namjerno povrijede i rastuže, već iz njih progovara strah. Strah od gubitka vaše ljubavi, pažnje, strah od napuštanja i odbacivanja, strah da su manje važni.
Umjesto da ste tužni, ljuti i razočarani, okrenite sve na ljubav i upravo to ponudite djeci. Iznova i iznova im govorite da ih volite, objašnjavajte im do iznemoglosti da oni imaju posebno mjesto u vašem srcu i u vašoj obitelji i da nitko nikada to ne može ugroziti. Tješite ih i uvjerite ih da se nemaju čega bojati.
Ako su djeca negativna, vi budite puni razumijevanja i empatije. Neke od rečenica koje pri tom mogu pomoći su: "Znam da ti je ovo možda došlo kao veliko iznenađenje." "Shvaćam da možda još niste za to spremni." "U redu je. Imate pravo na svoje osjećaje. Smijete se tako osjećati." "Možda ćete osjećati i misliti drugačije u budućnosti."
Važno je da djetetu obećate da ćete u budućnosti, ma što da se događalo, uzeti njihove osjećaje u obzir i saslušati njihovo mišljenje kad god će to biti moguće.
Ako vaša bivša supruga ili suprug ne zna za vjenčanje, svakako obavijestite i njega i zamolite da djeci također pomogne da prebrode ovo izazovno razdoblje.
Što ne raditi?
Već smo spomenuli da nije pametno djeci tajiti vijest o ženidbi ili udaji te da se treba moći suzdržati od vlastite ljutnje i razočaranja.
Osim toga, nemojte pokušavati istog trena djecu prisiljavati da promijene mišljenje ili ih uporno tješiti i zahtijevati da se osjećaju dobro u vezi vašeg novog braka. Kada djeca osjete da je roditeljima nešto jako važno, reći će bilo što, ponašati se kako zahtijevate, ali će prikrivati svoje stvarne emocije i ono što doista misle o ovoj velikoj promjeni. I kad tad svo to "lažno" pristajanje na tatinu ili maminu odluku, doći će na naplatu.
Radije im dajte vremena da o svemu razmisle i držite kanal komunikacije otvorenim: "Tu sam za tebe i dođi da razgovaramo kad god osjetiš želju ili potrebu".
Isto tako, ako vam postave pitanja na koja nemate odgovora, zamolite ih da oni vama daju vremena da malo razmislite. Bolje da im date iskren i realan odgovor s odgodom, nego lažni i onaj u koji ni sami niste uvjereni ili sigurni odmah.
Ne isključujte djecu iz planova oko vjenčanja čak i ako se o njemu nisu pozitivno izjasnila. Time samo produbljujete negativnost, otpor i osjećaj kod djeteta da nije poželjno u situaciji koja je vama iznimno važna. Možda će upravo u procesu planiranja i priprema vjenčanja, djeca uvidjeti da imaju svoje mjesto u novoj situaciji koja je pred njima i prihvatiti novosti.