Nedavno sam posjetila prijateljicu Helle u drugom najvećem gradu Aarhusu u Danskoj. Ona i njezin suprug Flemming podigli su petero, sada već odrasle, djece. Sami sebe smještaju u viši srednji sloj – on je novinar i urednik, a ona asistent u nastavi. Kad smo pričali o obiteljima, Helle je kazala: “Mi Danci volimo imati puno djece”. Pa tko ne voli imati djecu? – pomislim. I u Hrvatskoj bi mnogi voljeli imati djecu ili više djece, no za razliku od Danske, u Hrvatskoj to nije tako jednostavno i to nije samo pitanje želje, već i pitanje mogućnosti.

Kažu da su Danci najsretnija nacija na svijetu. Teško je definirati što znači biti sretan, ali ono što Danci definitivno jesu je – zadovoljni, neopterećeni, opušteni, ljubazni, kulturni. Visoko na listi prioriteta im je uživanje u sitnim životnim radostima, druženju i svemu što bi mogli svesti pod sintagmu – umjetnost života. Imaju i poseban izraz za uživanje u životu – hyggelig, a to znači udobnost, ljepotu, atmosferu, ugođaj, osjećaje, intimnost i uživanje u trenutku, okusima, mirisima, bojama.

Danci uživaju, izmeđuostalog, i zato što ne proživljavaju veće društvene, političke i ekonomske potrese. Danska je oduvijek bila jedna od najuređenijih i ekonomski najstabilnijih država Europe.

Zanimalo me zašto se u Danskoj lakše odlučiti na roditeljstvo i zašto je to pitanje želje, a ne toliko mogućnosti. Zanimalo me kako je Danska uredila obiteljsku politiku i na koje načine pomaže roditeljima i potiče natalitet?

Naravno, treba spomenuti da Danci plaćaju velike poreze kako bi kasnije uživali u povlasticama koje država nudi, ali svi su mi odreda govorili da im to nije problem.

Da, mi plaćamo velike poreze, ali nije nam teško dati taj novac, kad znamo da se pametno troši i da nam olakšava život. Imamo besplatno zdravstvo, besplatne autoceste, besplatno obrazovanje i druge pogodnosti. Znamo da smo sve to sami platili, ali sama činjenica da o tome ne trebamo brinuti, život čini manje stresnim, objašnjava mi Helle.

Prosječna mjesečna bruto plaća u Danskoj je 5.000 eura (oko 38.000 kn). Samo za usporedbu, u Hrvatskoj je oko 1.000 eura (točnije oko 7.700 kn). To znači da postoji veliki dio stanovništva koji prima mjesečnu plaću iznad ovog prosjeka, odnosno između 5.000 i 15.000 eura. Standardni radni tjedan traje 37 sati i prema toj su satnici izračunate subvencije, pomoć i stipendije kojima država pomaže roditeljima.

Porodiljni i pomoć mladim roditeljima

Nakon rođenja ili posvojenja djeteta, i majka i otac mogu uzeti slobodne mjesece. Majka može otići na rodiljni 4 tjedna prije termina poroda, a s djetetom mora provesti 18 tjedana. Otac s novorođenčetom mora provesti 2 tjedna. Ukupno je to pet mjeseci (jedan mjesec rodiljnog i četiri obavezna mjeseca porodiljnog). Nadalje, porodiljni se može produžiti za dodatnih 32 tjedna, odnosno 8 mjeseci, a koriste ga roditelji prema vlastitom dogovoru. To znači da otac može uzeti svih 32 tjedna. Ili, za primjer, otac može uzeti 16 tjedana i majka 16 tjedana.

Tijekom trajanja porodiljnog, roditelji od države u prosjeku dobivaju 560 eura tjedno, odnosno 2.240 eura mjesečno (oko 16.800 kn). Moj domaćin Flemming kaže da je to malo onima koji imaju prosječnu ili iznadprosječnu plaću, ali dovoljno onima koji inače zarađuju manje od prosjeka. Ovisno o dogovoru sindikata i poslodavca, neki roditelji dobivaju punu plaću tijekom cijelog porodiljnog.

Država pomaže do 18. godine

Danska ima i takozvanu ekonomsku pripomoć koja se isplaćuje za svako dijete, do njegove 18. godine. Tako će roditelji, ovisno o dobi djeteta godišnje dobivati:

2.385 eura/17.900 kuna godišnje za dijete od 0-2 godine
1.880 eura/14.100 kuna godišnje za dijete od 3-6 godina
1.480 eura/11.000 kuna godišnje za dijete od 7-14 godina
1.485 eura/11.200 kuna godišnje za dijete od 15-18 godina

Tipičan dan u vrtiću

Djeca u danskim vrtićima su kao i kod nas podijeljena u dvije grupe. U jednoj su mališani od 0-3 godine, a u drugoj mališani od 4-6 godina. Djeca u školu većinom kreću s 6 godina ili najkasnije s navršenih 7. Manji broj djece čuvaju dadilje u privatnom domu, no broj djece koje jedna teta čuvalica smije čuvati ne prelazi broj 5.

Programi vrtića veliki naglasak stavljaju na aktivnosti. Kroz razne projektiće na otvorenom i u zatvorenom, djeca uče kroz igru. No danski vrtići posebni su po tome što se inzistira na boravku na otvorenom. Svi vrtići imaju velika dvorišta i igrališta, a posebno su popularni tzv. vrtići u prirodi.

Vrtići u prirodi nalaze se u šumama ili na selu i nemaju nikakav čvrsti objekt. Po djecu često dolazi organizirani autobus i vozi ih u vrtić u prirodi, a potom ih popodne i vrati roditeljima na dogovorenu lokaciju. Vrtići u prirodi imaju drvenu kolibu ili sklonište, no djeca sve rade vani, bez obzira na temperaturu zraka. Vani se igraju, trče, uče iz primjera, pjevaju, jedu užinu, ali i spavaju. Bebe stare svega godinu dana, zabundane i zamotane osam sati provode na svježem zraku, baš kao i njihovi stariji prijatelji u vrtiću.

Helle i Flemming mi govore kako nije neuobičajeno bebu u kolicima ostaviti spavati u dvorištu ili na balkonu. To svi rade. Nije čudno niti šetati gradom, poželjeti popiti kavu u kafiću, a dijete ostaviti u kolicima ispred kafića da spava na svježem zraku. Zašto to rade? Zato jer znaju da je to najprirodniji i najbolji način da ojačaju i izgrade djeci imunitet. Ako su utopljena, djeca se neće prehladiti zbog zraka, već zbog bakterija i virusa koji bujaju u zatvorenom prostoru.

Danci su posebno ponosni na svoje večernje vrtiće za roditelje koji rade popodnevne ili noćne smjene. Sve škole i vrtići imaju organizirani dnevni boravak za djecu čiji roditelji rade malo duže.

Zanimljivo je da u Danskoj ne postoji “baka servis”. Naravno, ima izuzetaka i baka će uskočiti ako je dijete bolesno a roditelj ne može dobiti slobodan dan. No nitko ne očekuje od baka da postanu dadilje. To jednostavno nije običaj.

Cijene vrtića

Različito organizirana čuvanja djece utječu i na cijenu, a cijene se ponešto razlikuju i od mjesta do mjesta. Naime, roditelji plaćaju samo trećinu cijene vrtića. Dvije trećine plaća jedinica lokalne uprave, odnosno grad ili mjesto.

Vrtić za dijete od 0-3 godine roditelja će stajati oko 375 eura mjesečno (2.800 kuna), a za dijete od 4-7 godina oko 280 eura mjesečno ili 2.100 kuna (hrana je uključena u tu cijenu). Ako roditelj sam priprema hranu, vrtić za dijete od 4-7 godina je još jeftiniji, oko 225 eura (1.690 kuna). Čuvanje u prvatnom domu dadilje stoji oko 330 eura mjesečno ili 2.475 kuna (hrana uključena u cijenu). Poanta je da cijena vrtića ne prelazi 15% neto plaće.

Besplatno obrazovanje

Vrtići se plaćaju, no kad dijete krene u školu, njegovo obrazovanje je sve do završetka fakulteta besplatno. Odnosno, njegovo su obrazovanje platili građani Danske kroz poreze, a time su dobili društvo u kojem svatko, bez obzira na ekonomski i društveni status u društvu, može studirati ako to želi.

Osim državnih škola, opcija je i upis djeteta u privatne škole. No i ovdje roditelji plaćaju samo 20% iznosa (između 200 i 250 eura mjesečno), a ostatak plaća država. S obzirom da su državne škole vrlo kvalitetne i dobre, roditelji će privatnu školu izabrati samo ako žele baš neku specifičnu metodu podučavanja (npr. Montessori škole) ili ako žele dijete jače usmjeriti na neko specifično područje (npr. sportske škole, škole na stranom jeziku i sl.). No danska državna matura za sve je učenike ista, bez obzira koju su školu pohađali.

Osim što će studirati besplatno, Danska će svojim studentima još dati i ponešto džeparca. Ako student živi s roditeljima, država mu plaća nekoliko stotina eura, odnosno iznos koji ovisi o plaći roditelja (što je plaća roditelja veća, taj iznos je manji). Prosječni iznos koji studenti primaju je oko 300 eura mjesečno (oko 2.250 kn).

Ako student živi sam i stariji je od 20 godina, država mu daje 800 eura ili 6.000 kuna mjesečno kao pomoć. Taj iznos može se smanjiti ukoliko student studira uz rad, odnosno ako sam zarađuje više od 1.600 eura mjesečno.

Studentski krediti su vrlo povoljni, uz gotovo neznatnu kamatu.

Nastava bazirana na iskustvu

Šestogodišnjaci pohađaju svojevrsni predškolski vrtić, no sa 7 godina postaju osnovnoškolci. Od prvog dana, nastava je organizirana projektno. Djeca uče raditi u timovima i dobivaju razne izazove koje moraju svladati. Kroz takav pristup najviše i uče. Ali da se sve ne bi svodilo samo na učenje činjenica, gotovo svakog tjedna djeca odlaze “na teren” – u prirodu, muzeje, kazalište, knjižnice, na kolodvore, u znanstvene institucije, tvornice, privatne tvrtke…
Sve što piše u udžbeniku, djeci se nastoji pokazati i objasniti u stvarnosti.

Iako je Finska poznata kao zemlja s najmodernijim i najučinkovitijim obrazovnim sustavom, Danska ne zaostaje puno. Na listi zemalja s najboljim obrazovnim sustavom na svijetu, Danska je na visokom 11. mjestu. Ispred nje, u EU samo su Finska, Ujedinjeno kraljevstvo, Nizozemska i Irska.

Svako dijete s poteškoćama u razvoju ima barem jednog asistenta u nastavi koji je plaćen iz proračuna lokalne jedinice. Ponekad se o djetetu brine čitav tim stručnjaka, ovisno o razini poteškoća.

Udžbenici za osnovnu i srednju školu su, naravno, besplatni.

Vjeronauk da, ali na danski način

Službena vjera u Danskoj je kršćanstvo, odnosno evangelistička luteranska crkva (protestantska). Oko 28% Danaca izjašnjavaju se kao kršćani, dok njih 72% vjeruje da postoji “nešto” ili pak su ateisti i agnostici (oko 24%). Danci poštuju sve religije i potrebu svojih sunarodnjaka da prakticiraju vjeru, no prema tome pitanju zapravo su indiferentni. Vjera je privatna stvar svakog građanina i sretni su što žive u sekularnoj državi. Danci uopće nemaju potrebu izjašnjavati se kao vjernici ili nevjernici, jer smatraju da to nije pitanje koje bilo što govori o nečijoj osobnosti i vrijednostima.

U školama postoji vjeronauk, dva puta tjedno, ali roditelji i djeca mogu izabrati žele li ga pohađati ili ne. Ne postoji nikakav pritisak službene crkve da se djeca uključuju na sate vjeronauka. Djeca koja su uključena u vjeronauk, neće učiti samo o protestantizmu i kršćanstvu, već će biti upoznati sa svim religijama svijeta.

Spolni odgoj od 5. razreda

Oko 11. godine ili u 5. razredu, u školi djeca počinju učiti o spolno odgovornom ponašanju. U početku djeca više manje uče biološko-sociološke osnove, no oko 13. ili 14. godine, spolni odgoj upoznaje ih s pojmovima kao što su: spolno prenosive bolesti, zaštita od bolesti i neželjene trudnoće, poštovanje i samopoštovanje u odnosima, spolna orijentacija i različitosti…

Spolni odgoj obavezan je i stalno nadograđivan novim lekcijama. Veliki izazov pedagozima postala je pornografija dostupna djeci putem pametnih telefona, pa se puno radi na edukaciji kao najboljem načinu prevencije spolno neodgovornog ponašanja.

Osim spolnog, djeca od osnovne škole imaju građanski odgoj kao zaseban predmet. Obrađuju sva političko-društvena pitanja, od demokracije, ljudskih prava, jednakosti, pa do razvijanja kritičkog mišljenja i osnaživanja djece da postanu odgovorni članovi društva.

Zdravlje nije rezervirano za bogate

U Danskoj vam se ne može dogoditi da plaćate zdravstveno, a onda još hrpu drugih participacija kao u Hrvatskoj, a koje vas podsjete da si ne možete priuštiti biti bolesni. Svi liječnički pregledi i boravak u bolnici u Danskoj su besplatni. Isto tako, djeca s posebnim potrebama i razvojnim poteškoćama svu rehabilitaciju primaju besplatno.

Jedino što nije besplatno u Danskoj je stomatolog. Djeca do 18. godine ga ne plaćaju, ali nakon toga, cijena popravka zubi je astronomska. Aparatić za zube plaća se oko 5.000 eura, a obična plomba oko 200 eura.

Unatoč svemu, problem s padom nataliteta i u Danskoj

Danci, barem oni rođeni između 1945. i 1965. voljeli su imati djecu i imali su ih puno. No danas, bez obzira na sve benefite i napore države da im u tome pomogne, mladi Danci imaju sve manje djece. Samo za primjer, 50-tih godina prošlog stoljeća, Dankinje su prvo dijete rađale s 22 godine, a danas parovi prvu bebu imaju s 29 godina. Mladi Danci žele se školovati, zaposliti i kupiti nekretninu prije no što se odluče za roditeljstvo.

Danski su ekonomisti izračunali da će stanovništvo treće životne dobi za nekoliko godina postati preveliki uteg za mirovinski i zdravstveni sustav, pa je danska vlada odlučila nešto poduzeti na vrijeme, a ne samo stajati sa strane i promatrati potop.

Prošle su godine započeli s jakom kampanjom motiviranja mladih na roditeljstvo putem nacionalne televizije i medija. Rezultat je 1200 više beba rođenih ovog ljeta u odnosu na ljeto 2015, pravi mali baby boom. Mali je to pomak, ali nadaju se s godinama preokrenuti trend. Poznavajući skandinavsku poduzetnost i organiziranost, ne sumnjam da će u tome i uspjeti.